|
Jedne će se noći lude
zapalit u nama vatre,
čudit će se moje vale,
kako zanos nosi ljude.
Srce jednom mora planut
za sav život za sve dane.
mora nekad poslije tuge
vjetar nosit naše lađe.
Zasjat će palaci, antike, tarace,
ćakulat će šjore, zie graciane.
Svi oriđinali i sve karampane,
hodit će na feštu za nas Kotorane.
Opet dođu noći duge,
divne, plave moje vale,
znat će opet tješit svoje ljude. |