Skupit ćemo noćas, prijatelji moji
i drače i cviće iz našeg đardina
tisuću sinova, razbacani škoji
i tisuće kćeri gromača i stina

Noćas ćemo zemlji ko materi reći
nosimo iz grozjem srce u kašeti
i za svake će loze, krv rumena teći
a pisma će sama poći po kaleti

Rasti zemljo, pukni stino,
Kucaj srce materino
Šumi more, suzo slana,
Trajnaninaninanaanaaa

Dalmacijo zemljo, maslinova grano
Dalmacijo zemljo, kamena i smilja
Pozlati mi veslo, kad ustanem rano
Obala je tvoja o sunčanih milja

Do kamena zemlji, narasti će plima
Sinovi i kćeri ribari težaci
A za one drage, kojih više nima
Donit ćemo vjenac pa u more bacit