|
Kome bi šumilo
Pozdravi mi sve sinje moje more naše brodove što po svijetu plove Tebi na dar dižem čašu vina zapjevajmo sad onu iz davnina
Kome bi šumilo more moje sinje da Hrvatske nije, da Hrvatske nije Kome bi svirale moje mandoline da Hrvatske nije more moje sinje
Sve, sve to dobro zna moja Dalmacija Sve, sve to dobro zna moja Dalmacija
Na jarbolu tvom vije barjak sreće čuvamo ga mi mijenjati se neće Neka samo traju oseke i pline zapjevajmo mi onu iz davnine
Ljubav je bol
Ljubav nas veže i spaja, samo ljubav.
Ljubav je bol, na srcu mom, Ljubav je preteška bol, Ljubav je bol, anđele moj, Ljubav je preteška bol.
Na svijetu ja nikog nemam, samo ljubav.
Biseru jadranskog mora, daj mi ljubav.
Izliči mi dušu pismo
Otkad nisan zapiva pismu dalmatinu Otkad nisan zaplaka materi u krilu Otkad nisan vidija tvoje crne oči Otkad nisan pustija glas u litnjoj noći
Izliči mi dušu pismo I obriši suze s lica Izdali te nikad nismo Materina mi smo dica
Da iman srca dva Da bi obadva Da još jednon stara klapa Na rivi zapiva
Otkad nisan ubra ja ružu u đardinu Otkad nisan taknija rukon mandolinu Otkad nisan nosija veštit od nedije I prid oltar kleknija da odrišin grije
Jedina prava
Sve što treba jednom da se desi Kad si pustolov i lutaš svijetom Ja imao sam sve, i vidio sam sve Kako živi svijet bez snova
Sve što treba jednom da proživi Zanesenjak, skitnica, poeta Ja živio sam sve, i vidio sam sve I obišao pola svijeta
Al' jedina prava, jedina prava Bila je samo ona Koja se ljubi kad bagrem procvijeta Kad ti je duša puna snova
Izresla ruža rumena
Izresla ruža rumena
Na brigu tiha dunaja
Čuvala je divojka
Rasplela žute kosice
A tud prolazi mlad junak
Što si mi dušo zlovoljna
Al si se s dragin svadila
Dan darada da, dara dan dara da
A ona njemu govori
Nisan se s dragim svadila
Neg'´evo ima devet ljet
Da dragog nisam vidila
Bi li ga dušo poznala
U svem bi rekla da si ti
Tu di se dragi poznaše
Za ljubav tance igraše
Za ljubav tance igraše
Da te mogu pismom zvati
Ti za me si bila ka rosa na cviću
sa usana pila i ljubav i sriću
a ja bi tija pismom ti prići
još ljubavi ima ka ulja u svići
Da te mogu pismom zvati
ja bi piva život cili
da se barem opet vrati
vrime kad smo sritni bili
Da te mogu pismom zvati
ja bi piva ne bi staja
da se stara ljubav vrati
ne bi pismi bilo kraja
Ne vraćaš se više u pisme i riči
i nema te sa mnom u nijednoj priči
a ja bi tija pismom ti prići
još ljubavi ima ka ulja u svići
Samo jednom ljubav
Samo jednom ljubav Pokuca na vrata Da te rani čežnjom i gorčinom Da te vodi ko pticu bez jata Da te tješi vinom
Samo jednom ljubav Pokuca na vrata Da ti pruži snove i ljepotu Da ti stavi okove od zlata Jednom u životu
Ako me ostaviš Ako želiš kraj I nebo će plakati Izgubit će sjaj
Ako me ostaviš Ne ruši drugo sve Pusti da vjerujem Da voljela si me
Dalmacija u mom oku
Pitaju me zašto pjevam o tom moru, buri, jugu Govore mi kako sanjam obećanu zemlju drugu Govore mi da se trgnem dok je vrijeme, dok se može K'o da mogu isprat kiše onu davnu sol sa kože
Vidim jata onih istih ptica, istu zvijezdu previsoku Opet živi stotinama lica, Dalmacija u mom oku Znam da nije bila samo moja, možda sam u snu duboku, Ali živi stotinama boja, Dalmacija u mom oku
Govore mi čemu priče, ljudi drugi život žive Odvezane sve su barke i brodovi s tvoje rive, Ali negdje zvona zvone i skidaju ljudi kape Dok dječji plač se čuje sastaju se nove klape.
Jedan dan života
Samo jedan dan života još jednu čašu mi dajte sad Jer već sutra nisam s vama jer sutra umrijet ću ja
Moj život je kratak bio i prolazan kao san Zato želim samo jedno da živim još jedan dan
Neka staro društvo dođe ko nekad davno u kraju mom Nek se čuje naša pjesma taj zadnji glas srca mog
Samo buket bijelih ruža nek bude vječno na grobu mom Samo vjetar neka prića svu tajnu života mog
Jer on bješe tako kratak i prolazan kao san Zato želim samo jedno da živim još jedan dan
Fešta
Svako misto svoju feštu ima, Svako misto ima svoj dan, Jer fešta je draga nam svima, Jer tu se piva po cili dan. A mi volimo pismu, ribu kod staroga Duje, Večeras je naša fešta, nek se daleko čuje...
Večeras je naša fešta, Večeras se vino pije, Nek se igra, nek se piva, Tko ne piva Dalmatinac nije.
Jedna će mandolina
Tebi ću donijeti ja prsten od zlata Tiho ću kucati mila na tvoja vrata Ruku ću tražiti tvoju najdraža moja Za mene postojiš samo ti i ljubav tvoja
Jedna će mandolina, svirati ovu noć Čekaj me, čekaj mila, čekaj me ja ću doć.
Tebi ću donijeti ja najljepše cvijeće Nikada ljubav naša prestati neće S tobom ću živjeti ja cijelog života Naš dom ćeš krasiti samo ti i tvoja ljepota.
Zbog jedne divne crne žene
Ja gledao sam sunce na istoku, kako se budi. I gledao sam oblake i jutro, u tisuću boja. Sklapao oči od bola, i skrivao suze. A ona je ostala tamo, daleko u noći.
Zbog jedne divne crne žene, Zbog njene divne crne kose. Zbog jednog pogleda tužnog u noći Zbog obećanja, da ce mi doći, Tužan i sam, čekam je ja.
Daleko me nosila ptica srebrnih krila. U zemlju u kojoj je nekad i ona bila. Toliko sam želio sreću i ljubav bez kraja. Al' život me odnio dalje daleko od nje.
Na brigu kuća mala
Na brigu kuća mala, na njoj su prozora dva. Na prozor sjela djeva, ko ruža proljetna.
Što radiš djevo bajna, u tu prekrasnu noć Moj dragi zvijezdo sjajna, reko je da će doć.
Tri noći već su prošle, otkad ga čekam ja. I mnoge još će proći, ostajem žalosna. Moj dragi drugu ljubi, a mene ostavlja. A ja ga kleti neću, jer sam ga voljela.
Kad naš brod plovi
Kad nas brod plovi plovi i ribu lovi Na jarbolima stojimo mi A da smo dečki dečki mi to znaju riba riba ri Kad uz gitare pjevamo mi
Kad nas brod tone tone a zvona zvone Na jarbolima stojimo mi A da smo dečki dečki mi to znaju riba riba ri Kad uz gitare pjevamo mi
Kad nas brod krene krene u lov na žene Na jarbolima stojimo mi A da smo dečki dečki mi to znaju riba riba ri Kad uz gitare pjevamo mi
Ribar plete mrižu svoju Ribar plete mrižu svoju Koja njemu triba A tko će je sutra plesti Bas ga nije briga
Zapivaj pismu, ribaru stari Jer to je pisma o moru
More divno, more sjajno Ti si meni drago Ti si čežnja srca moga Ti si moje zlato
Biseru divni, rodnog mi kraja Lipota tvoja me opaja
Da mi je s tobom proći, Mare
Da mi je s tobom proći, Mare, još jednom kroz naš Marjan. o tomu svake noći snivam, o, da l' će doći taj dan?
Ta divna splitska noć, u luci male barke, ti sjeti se mene i naše ljubavi žarke. I tri sulara su, tri sulara su, i tri sulara, tri sulara, tri sulara su.
Na prvome sam ja, na drugome si ti,
na trećemu najvećemu ćemo se ljubiti
Dok nam kroz grane mjesec sija i zvijezda blistavi trag, to ljubav srca nam opija, o, dođi, čekam te ja.
Vela Luka
Kad ću opet doć da te vidin ja Kad ću opet doć da te jubin ja Tek sad vidin šta mi znaći, Vela Luka, more, ti Uspomene će mi samo ostati Za mrkinte i žale, za naš Ošjak i vale Velu Luku mala ne zaboravi.
Doć ću opet draga, budi sa mnom sretna ti Znaj da će nas naša prošla ljubav čekati Kad ja vidin modro more i zelene borove Zakantat ću ovu pismu za tebe Za mrkinte i žale, za naš Ošjak i vale Velu Luku mala ne zaboravi.
Neka neka nek se zna
Zašto me lažeš zašto me mučiš Ideš u kino a kažeš da učiš Zašto me mučiš zašto me lažeš Opet te nema iako kažeš
Nemogu ti nikad reći sve što hoću Ne viđam te često pa te sanjam noću
Neka neka nek se zna Volio sam samo ja A ti si se poigrala Za tebe je ljubav šala Neka neka nek se zna A ti si se poigrala Za tebe je ljubav šala Neka neka nek se zna
Čekam te pred školom želim da te pratim Al' uvijek tako sam se kući vratim S nekim uvijek pričaš kad ti želim prići Do tvoga srca nikad neću stići
Nemogu ti nikad reći sve što hoću Ne viđam te često pa te sanjam noću
Marina
Već mnogo dana volim ja Marinu Al' njeni hladni pogledi me brinu Da hrabrost skupim nikad nemam snage Da mogu jednom da joj priznam sve
Al' kad mi ona malo bliže priđe Tad' srce odmah zakuca te siđe I više neznam kako mi je ime Odjednom kao da sam posve nijem Marina, Marina, Marina Zar neznaš da volim te ja Marina, Marina, Marina Učini da sunce mi sja
Moja lijepa mala, ljubav nije šala Nemoj sa mnom da se šališ, O ne ne ne ne ne
Gorka rijeka
Još teče mojim venama Ta gorka rijeka naših dana Još više bole tvoji poljupci Što kao rane žive uvijek u meni.
Prošla je duga godina dana Od kad si draga ostala sama Proći će dušo još mnogo više Dok nam se ljubav ne izbriše.
Tamo na pijesku tragovi stoje U duši čujem krik galeba Tamo nas zovu valovi plavi I duga zlatna obala.
Trava zelena
Raste trava zelena, zelena, zelena Ti si ljubav jedina, jedina, jedina.
Sanjala sam plavi ruzmarin I dvije ptice kako lome krila Vidjela sam zemlju ljubavi Tamo gdje sam nekad s tobom bila.
Procvao je cvijet u kamenu kao milost iz visina Moje misli tebi putuju iz daljina.
Raste trava zelena, zelena, zelena Ti si ljubav jedina, jedina, jedina Tu u srcu mom, tu je tvoj dom Raste trava zelena, ljubavi jedina.
Procvao je cvijet u kamenu kao milost iz visina Moje misli tebi putuju iz daljina.
Vino i gitare Vino i gitare, nek opet ispune mi noć To staro vino i gitare Večeras će prijatelji doć.
Vrijeme neka stane kad ovdje okupe se svi životu s neke druge strane Večeras stajat' ćemo mi.
A mladost neka ide, život mora nekud poć Pa i rane što se vide Sve će proć, sve će proć.
Vino i gitare, želim noćas ja u domu svom Kad stari prijatelji dođu Nek ne nađu, nek ne nađu, nek ne nađu
bol u srcu mom.
Dalmatinca srića prati
Procvitala murtulica u pitaru na verandi Ubrat ću je i darivati ovu večer na šentadi. A kad dođe dvanaest ura ja ću dušo uz gitaru zapivati sa skalina onu našu pismu staru.
Dalmatinca sritna zvizda vodi Bog ga stvori da morima brodi Dalmatinca srića prati di god bija srce tu je uz Hajduka zvona svetog Duje
Procvitala murtulica u pitaru na verandi Ubrat ću je i darivati ovu večer na šentadi. A kad dođe dvanaest ura ja ću dušo uz gitaru zapivati sa skalina onu našu pismu staru.
Lijepa li si
Kad se sjetim suza krene Zamirišu uspomene Svake stope rodnog kraja I narodnih običaja
Prepoznah ljepotu tvoju što probudi ljubav moju Kad sam s tobom srce moje Kuca jače, veliko je
O Zagoro, lijepa li si Slavonijo, zlatna ti si Herceg-Bosno, srce ponosno Dalmacijo, more moje Jedna duša a nas dvoje Pozdrav Liko, Velebita diko
Kad Neretva moru krene Ti se tada sjeti mene Mojoj pjesmi budi tema Za sve one kojih nema
Ajde, Istro i Zagorje Podignimo sve tri boje Zagrlimo se pred svima Neka vide da nas ima
Lijepa li si
Vilo moja
Skoro saki put kad se mi pogjedamo Ti i ne odzdraviš ko da se ne poznamo A da mi tej' sebi zvat kad ćeš zaspat Prvo sna da ti rečen da volin te još
Vilo moja ti si moj san ti si moj san A lagje bilo bi da si tuja mi Da te ne poznan da te ne znan
Cesarica
Zlatni konci litnje zore došli su u njene dvore, da bi moju jubav budili. Sunce nek joj jubi lice lipo ka u cesarice, kad je ja ne mogu jubiti. Zlatna mriža njenog tila dušu mi je uvatila da je bacin nazad u more. Svake noći prije zore dolazim u njene dvore bile dvore svoje pokore.
Cilega života ja sam tija samo nju, da do njenog srca nađem put, Cilega života moje tilo je bez nje, ka cviće bez vode.
Adio Mare
Mnoge noći nisam spav`o ženama sam život dao ulicama me odgojila a kafana majka bila
Adio Mare adio bela napoli adio kara mia adio ljubavi
Danas sutra ja umrijeću posmrtnoga marša neću nemam oca nemam majku
svirajte mi uspavanku
Po ko zna koji put
Po ko zna koji put more me odnosi Po ko zna koji put na rivi plačeš ti I uvik more tu stane između nas A tuga u srcu oduzme nam glas
Nemoj plakat, volim te sakrij suze, molim te Doću opet u svitanju zore Moja je jubav velika ka more Nemoj plakat, ljubavi tvoje su suze ka biseri Nemoj plakat bit će bolje bit će bolje Zlato moje
Po ko zna koji put ostaješ sama ti I ne znaš oće li me more vratiti Za svaki novi dan ja korak bliže san Tu na rivi da ti dan
Piva klapa ispo' volta
Šoto voće piva klapa u to gluvo litnje doba I prolazi ispod skala di se suši tvoja roba Do Pergula riči lete pun se misec smije gradu Ti se dižeš iz koćete da poslušaš serenadu
S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispo' volta U daljini svitle koće piva klapa šoto voće Ti se ozireš po sobi slika je na kantunalu Oneg ča ga more odni u daleken fortunalu
Opustila davno riva zatvoreni su portuni Ispo' volta klapa piva tvoji mirišu lancuni Tiho razmičeš koltrinu zrila si ka litnje voće O jubavi i o vinu piva klapa šoto voće
S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispo' volta U daljini svitle koće piva klapa šoto voće Niko neće te kaštigat kad bi skinila korotu Žalost će te svu deštrigat a još moreš dat lipotu
S ponistre se vidi Šolta žmiga svitlo ispo' volta U po' bota kada pasa piva klapa ispo' glasa
Lungo Mare
Sićaš li se di je lungo mare sićaš li se di su pisme stare sićaš li se di je bella fiume tu di si se zajubila u me
Jedna ruža cvate samo za te Druga vene u srid mene Vilo moja kada pođeš spati Ja ću našu pismu zakantati Pismu koju na našemu moru Dragi dragoj piva na prozoru
Sićaš li se di je zvizda mora i Marija, kraljica vapora sićaš li se di je vrime stalo one noći kad se ljubovalo
Tiri donda
Tiri donda, mola bonda, tiri donda, ma tiridonda Tiri donda mola bonda, tiri tiri tiri donda
U kućicu na Gošćicu U kućicu kraj kopošonta Tiri donda mola bonda, tiri tiri tiri donda
Farandine moj konjode Tvoje su mi smokve droge Tiri donda mola bonda, tiri tiri tiri donda
To je vidil Jakov Spartor Koj' od gušta smokve svastol Tiri donda mola bonda, tiri tiri tiri donda
Peškafondo
Noćas ću pod sviću bacit peškafondo zapalit španjulet i odmorit dušu. Pridat ću se moru miru i tišini zaboravit sve ću stvari ča me gušu.
Lipo je, lipo je, uvik pustit će od kraja na more lipo je, lipo je ubit oko ispod probe do zore lipo je, lipo je ......
Ne triba mi puno to ja i ne želim, jer kad se obisi, ja joj se veselim. Kad je u brod dignem i kad crno pune, oživi mi dušu ča u gradu trune, kad je rukon ćapan i u siće pustin od sriće bi moga dušu da ispustin lipo je, lipo je, ...
Ako odem prijatelji
Srce moje, kucaj tiše Drugi sad je ljubi Prekasno je sad za nadu Nije prvi put da gubim
Neka odem, nek me nema Otišla je drugom Ja nemogu, ja se neću Više borit s tugom Ja nemogu, ja se neću Više borit s tugom
Ako odem prijatelji Na grobu mi pjevajte vi O ovom tužnom životu O nesretnoj ljubavi
Neka umrem, nek me nema Otišla je drugom Ja nemogu, ja se neću više borit s tugom Ja nemogu, ja se neću više borit s tugom.
Čija je ono divojka
Čija je ono divojka koja rano rani, koja rano rani Čija je ono divojka koja rano rani na vodu Digla je skute visoko grabila je vodu, grabila je vodu Digla je skute visoko grabila je vodu duboko Tri dana ništa ne jede samo pije vode samo pije vode Tri dana ništa ne jede samo pije vode studene Ono je moja divojka koja rano rani, koja rano rani Ono je moja divojka koja rano rani na vodu
Sve ptičice iz gore
Sve ptičice iz gore Spustile se na more
Samo jedna ostala Koja nam je pjevala
Koja nam je pjevala O nesretnoj ljubavi
Zbogom ostaj moja ti Moramo se rastati Moramo se rastati U samoći živjeti
Zelene oči
Volio sam oči zelene, volio sam oči nevjerne Volio ih ludo volio, a sada sam bez njih ostao
Zelene oči bile su moje, Te divne oči k'o sunca sjaj Ni sam sad ne znam zašto ih volim Što mojoj sreći došao je kraj
Ljubio sam oči zelene, ljubio sam oči nevjerne Ljubio ih ludo ljubio, a sada sam bez njih ostao Srcu mome sad je najteže, srcu moje dalje ne može Srce voli oči zelene, i ako su bile nevjerne
U ranu zoru
U ranu zoru zoru zoru, kad svane dan. Ja idem kući, sav nakresan. Ja idem kući, sav nakresan.
Ja tebe ljubim ljubim ljubim, to dobro znaš. Ti mirno spavaš, a ja nemam sna. Ti mirno spavaš, a ja nemam sna.
Ti mirno spavaj spavaj spavaj, usni sanak svoj, A ja idem dalje, u svoj nespokoj. A ja idem dalje, u svoj nespokoj.
U našeg Marina
U našeg Marina, dušo moja U našeg Marina, srce moje U našeg Marina, dušo moja Gače na botune, srce moje
Više mu vajaju, dušo moja Više mu vajaju, srce moje Više mu vajaju, dušo moja Botuni od gača , srce moje
Da nima botuni, dušo moja Da nima botuni, srce moje Da nima botuni, dušo moja
Spale bi mu gače srce moje!
Puste su kale
Ponoć bije ja nemam sna
tija bi dragoj poći
serenadu zapivat njoj
u zoru kući doći
Puste su kale
svi gredu rano spat
niko vrimena nima
ni pismu zapivat
Ponoć bije ja nemam sna
tija bi dragoj poći
jer je ljubav kratka ka noć
brzo će ona proći
O more duboko
O more duboko, sva moja radosti
po tebi plovit cvit, cvit moje mladosti
Ne mogu od milja, niz more gledati
mornare ja ću pitati za moga dragoga
On je otišo, u tuđi dalek kraj i skoro će se vratiti u mio zavičaj.
Sve je ona meni
Volio sam jednom jako u životu svom Garavušu garavušu u sokaku mom
Sve je ona meni Dobro što ja znam Srce moje lažem sebi Bolje kad sam sam
Opile me njene oči ne znam što je nju Pa je dala mladost svoju za barabu tu
Otišla je za tri dana ni sam ne znam kud Srce moje za njom kuca ali uzalud
Kad mi dođeš ti
Pada noć puna strepnje, nema te tu kraj mene
a trebam te kao pjesnik svoju bol
Na srcu mi studen zime, na usnama tvoje ime
i samo čekam dan da dođeš ti
A kad mi dođeš ti i osmijeh vratiš mi
sva patnja i bol života mog će proć
U noćima bez sna ja tebe dozivam
da dođeš mi ti i kao svi počnemo mi mirno živjeti
Moj dan nema kraja, a noću tebe sanjam
I samo čekam dan da dođeš mi
Ribari
Prije jutra ribari se bude, More zna njih, more zna te ljude Prije jutra u zoru S galebima na moru Na poštama sunce čekaju
Svako jutro parangale dižu, Vižitaju i vršu i mrižu, A galebi čekaju Da i njima ča daju U ribare oni viruju
Noć je mirna vali spavaju Pod svitlom se ribe skupljaju Špurtilon i ostima Dobit će po kostima Kad se smire kad se pridaju
U dubini mriže parangali, Na pučini bile se sinjali, Tiho kraju veslaju, Malu barku guraju, A ribara ruke izdaju
Prije jutra umoran Ribar čeka novi dan Dok svi ljudi spavaju Galebi se karaju
Konoba
Imala si baril, i bronzine Pod škancijon stivane bocune Sve si gušte na ovome svitu Darivala ka lipe bokune
Vonjala si toćon, i friškinon Ladila me kad uvati fjaka A kad dušu stegla bi tuga U tebi san, i piva, i plaka
Konobo moja, radosti sva Dušu san svoju, svu tebi da Konobo moja, ka dom si moj Čuvan ti pismu, ka život svoj Nana na, nana na, na na na Nana na, nana na, na na na
Uz šteriku još vonja levanda Razvodni se život ka bevanda Od bibiti, falši novitadi Nedamo se još smo uvik mladi
Ajmo skupa prijatelji moji Razmistimo tamburin, katrige Zapivajmo pismu s kojon srce U po žmula zaboravlja brige
Ne dirajte mi ravnicu
Večeras me dobri ljudi nemojte ništa pitati Neka suze tiho teku pa će manje boljeti
Ne dirajte mi večeras uspomenu u meni Ne dirajte mi ravnicu jer ja ću se vratiti
Jos u sebi čujem majku kako tužna govori Kad se jednom vratiš sine ja ću te čekati
Mene zovu moja polja, mene zovu tambure Prije nego sklopim oči da još jednom vidim sve
Od stoljeća sedmog
Mislili su neki, već nas neće biti. Ni veselje svoje nisu znali kriti Raselit nas triba da nas manje ima, Nisu tu ni bili tad će reći svima. Nek tuđinu grizu, roda znati neće Bez jezika narod nema više sreće Djeca roda povist neće znati Potom svoj na svome neće bit Hrvati
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše, Tom ne može nitko prošlost da izbriše, Varaju se i ne misle tako Što se krvlju brani, ne pušta se lako. Tko na tvrdoj stini svoju povist piše, Tom ne može nitko prošlost da izbriše, Mi smo tu odavna svi moraju znati To je nasa zemlja, tu žive Hrvati
Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje Branili smo časno mi ognjišće svoje Čuvaše nam pređi ovu rodnu grudu Nisu zbog slobode ginuli zaludu Al' sad evo opet nova zora rudi, Poslih dugih lita Hrvatska se budi, Tu na našoj zemlji naš se barjak vije, Crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše, Tom ne može nitko prošlost da izbriše, Varaju se i ne misle tako Što se krvlju brani, ne pušta se lako. Tko na tvrdoj stini svoju povist piše, Tom ne može nitko prošlost da izbriše, Mi smo tu odavna svi moraju znati To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu, "Od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu".
Ludo more
Nikad ne znam što mi nosi noć mirna plava kad bonaca prospe se po luci koja spava
Tad se pitam dal' još misec spi u tvojoj kosi pa se puštam nekom svome moru da me nosi
Ludo more, ludo moje more kako da te smirim kad ti vičem da ću doći kad ti svoje ruke širim
Ludo more, ludo moje more sve mi kule rušiš i ostavljaš sve do zore samo bol u duši
Što mi kriješ moje more sna sad mi kaži dal' je ona otišla od mene il' me traži
Stojim tako k'o napušten brod čekam čudo dok se negdje s horizontom spaja more ludo
Otrov sa tvojih usana Što sam skrivio životu kad me s tobom sastavi što bih skrivio tek' Bogu da me s tobom rastavi.
Jer tko samo jednom proba otrov s tvojih usana taj se cijeloga života od tebe ne rastavlja.
Ove godine sa tobom kao sati prolaze sve mi ljubavi do tebe zaboravi odnose.
Jer tko samo jednom proba otrov s tvojih usana taj se cijeloga života od tebe ne rastavlja.
Kada umrem jednog dana kad me više ne bude, ako tvoje usne tada nekog drugog poljube.
Tad će i on dušo znati kako teško boluje, onaj tko sa usna tvojih gorak otrov popije.
Jer tko samo jednom proba otrov s tvojih usana taj se cijeloga života od tebe ne rastavlja.
Pusti suzu Dalmacijo moja
Pusti suzu, Dalmacijo moja, pusti suzu slanu kao sol
Pusti suzu, Dalmacijo moja, i isplači materinu bol
Pusti suzu, Dalmacijo moja, niko neće zamiriti to
Dalmacijo, Dalmacijo, Dalmacijo, sve ti cvitalo
Pusti suzu, Dalmacijo moja, pusti suzu slanu kao sol
Pusti suzu, Dalmacijo moja, i isplači materinu bol
Pusti suzu, Dalmacijo moja, niko neće zamiriti to
Dalmacijo, Dalmacijo, Dalmacijo, sve ti cvitalo
Maslina je neobrana
Zanavik je pape zaspa, samo želja još je budna
budit ću ih prije zore, željo moja uzaludna
Maslina je neobrana, nima koga da je bere
prigiba se teška grana slomit će se od nevere
Maslina je neobrana, nima koga da je bere
prigiba se teška grana slomit će se od nevere
Rajski dvori
Draže nego rajski dvori, nego jidra i vapori
draže bi mi bilo, moja bajna vilo,
s tobom sist na kamen bili, vengo s drugom, spat na svili
Draže nego sunce sjajno, moj sokole moja tajno
draže bi mi bilo, za dušu i tilo
s tobom kuću pokrit laton, vengo s drugim, suvin zlatom
s tobom kuću pokrit laton, vengo s drugim, suvin zlatom
Najdraže moje, blago si ti, svo blago svita i biseri
kad sklopim oči vidin te ja i usrid noći sunce mi sja
Najdraže moje, blago si ti, svo blago svita i biseri
kad sklopim oči vidin te ja i usrid noći sunce mi sja
Draže nego rajski dvori, nego jidra i vapori,
draže bi mi bilo, za dušu i tilo
s tobom sist na kamen bili, vengo s drugom, spat na svili
s tobom sist na kamen bili, vengo s drugom, spat na svili
Najdraže moje, blago si ti, svo blago svita i biseri
kad sklopim oči vidin te ja i usrid noći sunce mi sja
Najdraže moje, blago si ti, svo blago svita i biseri
kad sklopim oči vidin te ja i usrid noći sunce mi sja
Kroz pasike
Da je meni s tobom kroz pasike,
samo jednom šotobraco proć,
svi bi znali da si moja bila
svi bi znali da ćeš za me poć
Kad te vidim, kad te pozdravim,
kad me boli odma ozdravim
bez tebe sam ruža uvela, samo tebe ljubim ja
Da je meni s tobom za nedilje
priko mosta od Čiova proć
svi bi znali drag mi niko nije,
svi bi znali da ću za te poć
Kad te vidim, kad te pozdravim,
kad me boli odma ozdravim
bez tebe sam ruža uvela, samo tebe ljubim ja
To je moj dom
Proša sam sjever i jug, i sedam puti, svit u krug
ali sam jedino zna, nema do mog Jadrana
Tu je moj dom, tu je ostalo sve,
u kući kamenoj, moje matere
Tu je moj dom, tu je duši moj mir,
u kući kamenoj, ja ću ostati
Proša sam, nevere sve, i uvik tija vratit se
ka naši stari nekada, ja sam se čači zakleja
nema života za mene, bez moje Dalmacije
Tu je moj dom, tu je ostalo sve,
u kući kamenoj, moje matere
Tu je moj dom, tu je duši moj mir,
u kući kamenoj, ja ću ostati
U kući kamenoj moje matere
Marijana
ti si rekla da ćeš doći , na prvi randevu
O Marijana, slatka mala Marijana
tebe ću čekat ja, dok svane dan
O Marijana, slatka mala Marijana
tebe ću čekat ja, dok svane dan
Ponoć, ponoć davno već je prošla
Marijana nije došla na prvi randevu
Još će, još će mnoge noći proći
Marijana neće doći na prvi randevu
O Marijana, slatka mala Marijana
tebe ću čekat ja, dok svane dan
O Marijana, slatka mala Marijana
tebe ću čekat ja, dok svane dan
Nije u šoldima sve
Tamo gdje val ljubi moj kamen, tamo gdje rođen sam ja... tamo ću doć' i baciti sidro nemirnog života mog...
Reka' sam ja, nema tu sriće, sine moj, vrati se ti...
Nije u šoldima sve, neka te tu kraj mene, sva u zlatu nek' sja mati Dalmacija... Nije u šoldima sve, neka te tu kraj mene, sva u zlatu nek' sja mati Dalmacija...
Nosi me olujno more, grize me sol i svako svitanje zore nova je bol... gorko je vino zbog tebe što pijem ga ja...
Zvona svetog Duje
na rukama o Merjana
u librima Marulovim
žeže, gori i viori, vična slava tvog imena
uuuu, Splite moj
Kako zvona svetog Duje, cila zemja neka čuje
rajsku pismu puka tvog, Splite moj
Kako zvona svetog Duje, cila zemja neka čuje
rajsku pismu puka tvog, Splite moj
Ka divojka sa maštilon, na fontani o života
šesnoj dici točiš sriću, da kažiju cilen svitu
ća su oganj i lipota
uuuu, Splite moj
Zadnji ribar s Drvenika
Ispod zida Kamerlenga, cili Trogir ide spat
a ja neman sna ni mira, još ću jednom zapivat
Priko dvora, priko skala, priko bila kamena
Mirno spavaj, ružo moja, mirno spavaj cvite moj
blago oku, blago luni s neba, blago onom,
Zadnji ribar s Drvenika, već je veza brod za kraj
što je meni tvoja slika, to je nebu zvizda sjaj
Priko dvora, priko skala, priko bila kamena
tebe traži, tebe ljubi, pisma s mojih usana
Mirno spavaj, ružo moja, mirno spavaj cvite moj
blago oku, blago luni s neba, blago onom,
ko te lipo gleda
Šibenska pisma
Dobra večer pismo moja, kao vino plemenita
prije zore, prije dana, dobra večer uzorita
Nosila si rodnoj grudi, ovo tilo željno lada
budila si moju dragu, da donese ključe grada
Oj šibenska pismo mila, sve si rekla u dvi riči
Oj šibenska pismo mila, sve si bila i sve jesi,
lanterna mi noćas budi, put mi kaži i ponesi
Rasulo se svud po svito, to šibensko staro sime
da se negdi u samoći, spomene i tvoje ime
Pala si ka zlatna kiša, natopila zemlju suhu,
da nam opet rodi pisma, o jubavi i o kruhu
Oj šibenska pismo mila, sve si rekla u dvi riči
napila si žedne usne, mogu na kraj svita ići,
Oj šibenska pismo mila, sve si bila i sve jesi,
lanterna mi noćas budi, o jubavi i o kruhu
Dođi u Kaštela
Zar još ne poznaš moja Kaštela, zeleni Marjan nad zaljevom bdi. Dvorovi bijeli u sedam sela, biseri Jadrana za me ste vi.
Dođi u Kaštela, tamo te čekam ja, U maloj barčici na obali. U sjenci borova ili kad mjesec sja, ja ću ti pjevati o Ijubavi.
Lijepa su lijepa moja Kaštela, u moru svjetli sunčani trak. Galeba jata, krila im bijela, njišu nad morem dok ne padne mrak.
Dođi u Kaštela, tamo te čekam ja, U maloj barčici na obali. U sjenci borova ili kad mjesec sja, ja ću ti pjevati o Ijubavi.
Dalmatinska elegija
I ova mala kala u suncu, cviću sva, kontrade skalinade, di šetat san se zna i ti fumari stari iz koji dima ni, i naše none Bone ča volimo je svi...
To nestaje sve daje, sve to ča srce zna, drugare tražim stare, al furešt sad sam ja. ni Duje, Dane Frane da dojdedu na mul kod tete Marijete da popijedu žmul.
Te škure balature ča stididu se sad, ferali ča su sjali kad mrak bi pa na grad. portuni i kantuni di čeka san je ja, šentade serenade, noć puna pisme sva...
To nestaje sve daje, sve to ča srce zna, drugare tražim stare, al furešt sad sam ja. ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul kod tete Marijete da popijedu žmul.
Ne klepeći nanulama Ne silazi sa čardaka, I ne pitaj gdje sam bio. Zašto su mi oči vlažne, Zbog čega sam suze lio?
Stajao sam kraj mezara, I umrlu majku zvao. Nosio joj dar od srca, Ali joj ga nisam dao.
Ne klepeći nanulama, Kad silaziš sa čardaka. Sve to mislim, moja draga, Da silazi stara majka.
Podno Klisa
Podno Klisa tvrda grada
solinska je prodolina,
prije mnogo tu godina
Zvonimir se okrunio.
Tu je Gospe od Otoka
grob kraljice tu Jelene,
tu su slavne uspomene
naših starih pradjedova.
Iznad Splita bila grada
na Marjanu trobojnica,
ta hrvatska miljenica
dika ju je pogledat.
S druge strane sinje more
kaštelansko ravno poje,
sedam sela poredano
kano sedam labudova.
Kaštelanke ranoranke
po pojima ber´te smilje
i kitite naše dvore
trobojnicu barjak naš.
Ako zora ne svane
Ako zora ne svane, puta nema bez tebe. Zvijezdo sjajna reci mi, tko će mene čekati? Ako zora ne svane, tebe nema kraj mene. Vjetre srećo reci mi, tko će mene ljubiti? Samo spavaj mjeseče, nije tebi do mene. samo spavaj skiči se, nije tebi do mene.
Ako zora ne svane, moje srce boluje Noći prijateljice reci zašto nema nje?
Svetinja
Kakvo je to došlo vrijeme I brat brata vara Što nam rade loše sluge, loših gospodara Svaka laž je trn u kruni, mojih predaka A gdje je istina
Nema riječi, nema dara Ni tih pjesama Da sakriju moju muku, moja sjećanja Zlato daje, dušu krade, slatko progovara Guja iz njedara
Tko to moje, ime doziva Čudni ljudi, čudnog imena Pa mi kunu, što je svetinja Vjera, ljubav i domovina
Na sve strane, dižu glave, ptice rugalice Sve je manje sretnih dana, sloge i pravice A najbolji među nama, noću vodu piju Bijelo lice kriju
Kuća na kraju sela
Moja je kuća na kraj sela Tu zorom dođem a odem s noći Pa pijem vina crna i bijela I tražim bijega svojoj samoći
O meni svašta govore lažu Pusti ga, vele, taj dugo neće Ne smeta meni kad ljudi kažu Isti k'o otac tu nema sreće
Neka sam isti kao on Dani mi idu u ludo Pa nek' sam isti k'o stari moj Dok život juri ja ću lagano
Moja je kuća već dugo pusta Oko nje raste visoka trava Liju je kiše i magla gusta A u njoj moje djetinstvo spava
Noćas ćemo zemlji ko materi reći
Skupit ćemo noćas, prijatelji moji i drače i cviće iz našeg đardina tisuću sinova, razbacani škoji i tisuće kćeri gromača i stina
Noćas ćemo zemlji ko materi reći nosimo iz grozjem srce u kašeti i za svake će loze, krv rumena teći a pisma će sama poći po kaleti
Rasti zemljo, pukni stino, Kucaj srce materino Šumi more, suzo slana, Trajnaninaninanaanaaa
Dalmacijo zemljo, maslinova grano Dalmacijo zemljo, kamena i smilja Pozlati mi veslo, kad ustanem rano Obala je tvoja o sunčanih milja
Do kamena zemlji, narasti će plima Sinovi i kćeri ribari težaci A za one drage, kojih više nima Donit ćemo vjenac pa u more bacit
Zapivajmo noćas u konobi
Palo sunce iza surih hridi mati čeka da se otac vrati; Umoran sa polja ka i svi težaci već je vrime da se pođe spati;
Ali otac ka uvik po svome u konobu na kapljicu svrati; Pa zapiva onu pismu šta mu lipu mladost vrati;
Zapivajmo noćas u konobi nek se stare uspomene bude; Tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude;
Zapivajmo noćas u konobi našoj srići dignut ćemo čaše; I onda kad nebude nas bilo pivat će se pisme naše..
Sutra u sedam
Milena moja spavaj mi slatko Snivaj o sreći najljepši san Sutra nek zora te probudi suncem Vedar da bude ti čitav dan
Laku noć, sutra u sedam Na isto mjesto ko svaki dan Ali još poljubac jedan Ko svaku večer sad da ti dam
Nek zvijezde s neba čuvaju tebe Lahor nek s mora hladi ti noć Spavaj mi slatko ti milena moja U tvome snu i ja ću ti doć
Bokeljska noć
Jedne će se noći lude
zapalit u nama vatre,
čudit će se moje vale,
kako zanos nosi ljude.
Srce jednom mora planut
za sav život za sve dane.
mora nekad poslije tuge
vjetar nosit naše lađe.
Zasjat će palaci, antike, tarace,
ćakulat će šjore, zie graciane.
Svi oriđinali i sve karampane,
hodit će na feštu za nas Kotorane.
Opet dođu noći duge,
divne, plave moje vale,
znat će opet tješit svoje ljude.
Bodulska balada
Živi se od mora, od mriža i uza, brojidu se žuji od vesla, mašklina. Crjene su oči od noći i suza, žuljave nam ruke su tvrde ka stina.
I tučedu nas nevere i kiše, i svaki dan smo zgrbjeni sve više, ipak, više od sveg i od svih lipota, cilega života mi volimo more.
More naše plavo sve nam želje znaš ti si snaga, srića - cili život naš.
Brojimo sva jidra i bile vapore, prolazidu dani uz bure i juga. Škrta zemlja daje sve ono ča more, život je na škoju i radost i tuga.
I tučedu nas ...
Dobra ti večer mati moja
Dobra ti večer mati moja, već me zovu dica Ka moju dušu i njih grije, ljubav s tvoga lica
Kad sve bi stalo u dvi riči, kad tuče prva nočna ura U mojoj sobi ka u priči. zašumi more, škripje škura I tad te čujem, kako kažeš da mora jednom poć na bolje A život uvik isto važe, beskrajno more, škrto poje
Dobra ti večer mati moja, šta ti mogu reči Dobra ti večer mirno spavaj, i ja idem leći Dobra ti večer mati moja, već me zovu dica
Ka moju dušu i njih grije, ljubav s tvoga lica Ka moju dušu i njih grije, ljubav s tvoga lica
I sad te vidim, punu snage di sama stojiš isprid dvora, Dok život nosi naše drage, ti si ka stine nasrid mora I tad te čujem, kako kažeš da mora jednom poć na bolje A život uvik isto važe, beskrajno more, škrto poje
Dobra ti večer mati moja, šta ti mogu reči Dobra ti večer mirno spavaj, i ja idem leći
Dobra ti večer mati moja, već me zovu dica
Ka moju dušu i njih grije, ljubav s tvoga lica Ka moju dušu i njih grije, ljubav s tvoga lica
Ti si pjesma moje duše
Opet sreću nismo našli od nas dvoje kom je teže sada samo kraj se sluti ipak još nas nešto veže. I kad zadnji brod nam ode kad nas izda samo glas ti ćeš znati, ti ćeš znati da u tebi tražim spas
Ti si pjesma moje duše ti si bol u srcu mom ne daj da ti tuge sruše onaj sjaj u oku tvom Ti si pjesma moje duše ti si želja moga sna i ne mogu još da shvatim da bez tebe moram ja.
Opet lažem samu sebe ne dam želji da se budi ovo ludo srce sanja da se pokraj tebe budi. I kad zadnji brod nam ode kad nas izda samo glas ti ćeš znati, ti ćeš znati da u tebi tražim spas.
Ti si pjesma moje duše ti si želja moga sna i ne mogu još da shvatim da bez tebe moram ja.
Oprosti mi pape
Rekli su mi najgore o tebi, nisu nikad pričali o sebi, Rekli su mi ono ća su tili, virova san stariji su bili, Rekli su mi ono ća su tili, virova san stariji su bili...
Rekli su da si svugdi bija, rekli su da si puno pija, Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali, Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali.
Oprosti mi pape, sve te grube riči, I moj život sada, na tvoj život sliči. Oprosti mi pape, sad razumin tebe, Gledan tvoju sliku, gledajući sebe.
Rekli su mi da si ženske jubi, na kartama da si šolde gubi, Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali, Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali.
Rekli su mi da si sova Boga, rekli su mi prikoviše toga, Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali, Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali.
Oprosti mi pape, sve te grube riči, I moj život sada, na tvoj život sliči. Oprosti mi pape, ća san druge sluša, Ja san pape isti, jer san život kuša.
Golubice bijela
Dok te grlim kraj fontane Zadnji put ti slušam smijeh A u grlu srce stane Još si mlada još je grijeh
Dok me prate niz skaline Oči modre kao svod Nemoj kleti more sinje I u luci bijeli brod
Ne zaboravi, ne zaboravi me ti Golubice, golubice Jer u srcu mom, jer u srcu mom si ti Golubice, golubice Golubice, golubice bijela Golubice, golubice bijela
Samo pupaj samo rasti Ja u dalek moram svijet Za me čuvaj kad se vratim Svoje srce kao cvijet
Živila Hrvatska
Glasna, jasna od pameti, Preko gora, preko dola, Hrvatska nam pjesma leti, Sve do našeg Sinjeg mora, Čas je meka, čas ko grom, Vječna jeka za naš dom. Hajdemo, hajdemo, Brate moj, brate moj!
Nek se slože grla bratska, živila Hrvatska, Nek se slože grla bratska, Živila, živila, živila Hrvatska! Živila, živila, živila Hrvatska!
Hrvatskom se opet ori, Pjesma naših velikana, U njoj vječnom vatrom gori Slava Zrinskih Frankopana. Čas je meka, čas ko grom, Vječna jeka za naš dom. Hajdemo, hajdemo, Brate moj, brate moj!
Dok palme njišu grane
Dok palme njišu grane i cijela varoš spi, Behari dok mirišu ljubiš me ljubiš ti. Behari dok mirišu ljubiš me ljubiš ti.
Al' sad je mjesec maj, behara više nema, Ruže su procvjetale, poljubaca više nema. Ruže su procvjetale, poljubaca više nema.
Kad jesen opet dođe i vjetar kad zacvili, Čekat ću te na raskršću gdje smo nekad sretni bili. Čekat ću te na raskršću gdje smo nekad sretni bili.
A ti mi doći nećeš, tišina bit će vječna, Samo što će vjetar šumit bila jednom ljubav vjerna. Samo što će vjetar šumit bila jednom ljubav vjerna.
Noćna muzika (La musica di notte)
Usred tišine grada i usnule ljepote Tiha se čuje gitara, "la musica di notte"
Ako si pošla spavat, bila ti laka noć, Družina naša s pjesmom zakantat će ti doć.
Otvori draga prozor, i slušaj naše note O ljubavi ćemo pjevat "la musica di notte".
Falile se Kaštelanke
Falile se Kaštelanke, Da su lipše neg Splićanke, Ali Sveti Duje, neće ni da čuje, Ajme, ča ću mu ja.
Kad je vrime od furešta, I Svetoga Vlaha fešta, Mili Bože čuda, te lipote svuda, Ajme, ča ću mu ja.
Kad se spusti škuribanda, Ode naša šjora Manda. Na svakom kantunu, na svakom portunu, Ajme, ča ću mu ja.
Sinjorina Filomena, Često ona momke mijenja. Mili Bože čuda, te lipote svuda, Ajme, ča ću mu ja.
Falile se te Spličanke, Lipše smo neg Dubrovčanke. Ali Sveti Vlaho, samo im je maho, Ajme, ča ću mu ja.
Lipe li su mlade Kaštelanke
Lipe li su mlade Kaštelanke,
lipe li su rojena mlade Kaštelanke.
Koje nose na kaiš opanke,
koje nose rojena na kaiš opanke.
Falila se Radunova Ane,
falila se rojena Radunova Ane.
da je lipše rojena u Novome nema.
U Novome i okolo njega,
u Novome rojena i okolo njega.
Zaludu joj sva njena lipota,
kad je neće rojena trogirska gospoda.
Boliš me dušo
I nebo da ti oprosti grijehe ja ću se moliti Ni jedna kletva od mene neće za tobom krenuti
Boliš me dušo, boliš me tugo, boliš me ljubavi Nema te pjesme, nema tog vina da te zaboravim Boliš me dušo, boliš me tugo, boliš me ljubavi Nema te pjesme, nema tog vina da te zaboravim Da te zaboravim, dušo, da te zaboravim
I noćas nemam nikog da ljubim, da mu se radujem Ni sunca nemam u ovoj zimi, srce da ugrijem
I opet da te vidjeti mogu, što bi ti rekao Ako sam ikad ljubio ženu, tebe sam ljubio
Samo nas nebo rastavit može Ne boj se onog što tamo čuva Šaku drage i gorke grude Ista nas krv u žilama veže Isti teret sudbine lude
Čuvaj se onog što na glas se kune a iza leđa sve riječi briše
Samo nas nebo rastavit može I ništa više i ništa više Samo nas nebo rastavit može I ništa više i ništa više
Sedam suza Sedam suza isplakat ću noćas, sedam suza past će na moj dlan One dođu kada nikog nema one dođu kad je čovjek sam.
Pust je grad, gdje si sad Sedam dana zvao sam te ja, sedam noći bio sam bez sna. Pust je grad, gdje si sad Sedam dana zvao sam te ja, sedam noći bio sam bez sna.
Sedam suza isplakat ću noćas, sedam suza past će na moj dlan One dođu kada nikog nema one dođu kad je čovjek sam.
Sedam suza kao sedam ruža Sedam suza nije malo to Zar u prazno opet ruke pružam, kaži nešto kaži bilo što.
Sedam suza slanih kao more sedam suza i u svakoj ti Čudne misli u meni se bore dal’ smo ikad voljeli se mi.
Sedam suza kao sedam ruža sedam suza nije malo to Zar u prazno opet ruke pružam kaži nešto kaži bilo što.
Sedam suza isplakat ću noćas sedam suza past će na moj dlan One dođu kada nikog nema one dođu kad je čovjek sam.
Tulipan, jorgovan
Spavaj mi, spavaj, Ančice, na krilu svoje majčice.
Tvoja će majka spavati, a mi ćemo se ljubiti.
Tulipan, jorgovan, to su cvita dva, voljelo se dvoje mladih k'o dva goluba tulipan, jorgovan, to su cvita dva, tebe, draga, zaboravit neću nikada.
Ta tvoja crna oka dva moje su srce zanijela.
Ta tvoja medna ustašca, koja su mene ljubila.
Pismo moja hrli tamo
Pismo moja hrli tamo gdje anđela mog je dom
u krilo se spuštaj djevi koja sniva slatki san.
Ti joj reci da je ljubim cijelim žarom srca svog.
Oj, ti dušo moje duše čuvao te dobri Bog.
Kada dođu duge noći pismo moja budi s njom
kano glasnik u samoći i ljubavne čežnje zov.
Ti joj reci da u srcu samo njezin čuvam lik.
Oj, ti dušo moje duše čuvao te dobri Bog.
Kad čujem tambure
Kad čujem tambure, tamburice glas Zbogom majko i sestrice ja ostavljam vas
Ajca, vinca-ca, vinca rumena Ajca, vinca-ca, vinca rumena
Kad čujem tambure, skoči na bure Pa izvadim litru dvije, pijem do zore
Vina da pijem, da se napijem Svako jutro žena zove kući da idem
Ja lego do zida, žena do kraja Dođe komšija, pa me otjera
Nije prošla godina, žena rodila Žena rodila, isti komšija
Dalmatinac sam
Ja sam dite s mora moja mati je Dalmacija imam barku i gitaru srce koje ljubit zna Nema meni do mog juga ni do mojih borova svo bi zlato ovog svita za moj bili kamen da.
Dalmatinac sam tu sam rođen ja plavo more zna da je volim ja vilu s Jadrana Dalmatinac sam ovo je moj dom tu su moji didovi davno sidro bacili mene vezali.
Ja sam dite s bilog žala di je pisma galeba di je zemlja vode žedna di su stabla maslina di su ljudi iste loze di je sveta nedilja svo bi zlato ovog svita za moj bili kamen da
Grobovi im nikad oprostiti neće
Bilo je i vrijeme maslinova grana
kao simbol mira iz mog rodnog kraja
sada jauk djece i plač sa svih strana
životna je slika moga zavičaja.
Bilo je i vrijeme kao galeb mira
sad Hrvatska moja trpi, stenje, plače
svaka topla suza srce moje dira
što je više lome, to je volim jače.
Grobovi im nikad oprostiti nemogu
zbog nedužnih ljudi koji život gube
Grobovi za mladost i molitve Bogu
gdje žalosne majke mrtve usne ljube.
Grobovi im nikad oprostiti neće
ako ljudska mržnja ljubav ne prihvati
Grobovi u žitu vjekovima klepće
zaboravit nikad neće im Hrvati.
Pismo ćali
Sad sam naresa doša sam velik Mater govori da sam ti nalik I da sam isti ka tvoja slika Kad si se ono s materom slika Ćale moj
Svak mi se ruga da si uteka Mater govori da si joj reka Zdravljem se kleja da ćeš se vratit Oli životom svojim ćeš platit Ćale moj, ćale moj
Nosim jaketu žutu i gaće Što si posla mi tisne i kraće Mater je uvik u tvojoj vešti Pa nam se smiju da smo furešti Ćale moj
Tija bi ćale ka druga dica Imat uzase svojega oca S tobom se igrat uz tebe ležat Slušat te, pričat, stalno te gledat Ćale moj, ćale moj, ćale moj
Čekam te ćale da nam se vratiš Nitko ne traži da svoj dug platiš Već da uz mater u miru živiš I da nam kuću opet oživiš Ćale moj
Mater će umrit od silnog jada Ko će pogledat na mene tada Vrati se ćale kad ja te volim Makar bez šolda jer ja te volim
Ćale moj, čale moj, ćale moj!
Joj, mene, joj
Veselo je društvo naše, Joj mene joj, joj mene joj, Makar su nam prazne čaše, Joj mene mene mene joj.
Joj mene joj, joj mene joj, Črleni je lajbek moj!
Kaj su rekli kuma Dora? Joj mene joj, joj mene joj, Da se vince piti mora, Joj mene mene mene joj.
Koj na srcu ima feler, Joj mene joj, joj mene joj, Navek mora jesti celer, Joj mene mene mene joj.
Dva bracanina
Kad su se dva bracanina intrala na fjumeri A ca, a ca, ca kažu momka dva? Ma nema nista tvoga, ma to je bacva moja, Ma ferala mi hoj, oj sokolicu moj!
Tad rivom prođe šjora Mande, nosi žmul bevande A ca, a ca, ca kažu momka dva? Ma ajde šjora Mande, donesi žmul bevande, Nek cila riva zna za bracanina dva!
Tad rivom prođe cura fina, nosi bokal vina. A ca, a ca, ca kažu momka dva? Ma ajde curo fina, donesi bokal vina, Nek cila riva zna za bracanina dva!
Tvoja zemlja
Tu ćeš naći uvijek dom, srce koje kuca za te, ruku da te prati, majku da te shvati, znat ćeš sve što treba znati.
Znat ćeš kako boli plač kada tvoja zemlja pati; ali iza svega sigurno ćeš znati što ti znači ovaj kraj.
To je tvoja zemlja, tu sagradi dom, tu je stari temelj, tu na kršu tvom. Tuđin i oluje kidali su nju, al' još uvijek tu je sve dok mi smo tu.
Bit ćeš bogat ko i mi, kralj što ne zna što je kruna, al' na svojoj grudi ko i ovi ljudi bit ćeš velik ko i mi.
Poljubi zemlju Poljubi zemlju po kojoj hodaš Jer stare rane djedova skriva Poljubi zemlju po kojoj hodaš Ona ti ništa, ona ti ništa nije kriva
Poljubi zemlju po kojoj hodaš Ne diraj sunce sunce sa neba I nemoj nikad dušu da prodaš Ljubav je nada ljubav je snaga što ti treba
Ostani tu, tu je tvoja mati Ostani tu još će sunce sjati Ostani tu snove čuvaj samo za nju Ostani tu
Galeb i ja
Lipo mi je, lipo mi je, Na lažini suvoj ležat, Na osami blizu mora, Nad pučinom tebe gledat
A-a-a-a-a-a-a –aaa, moj galebe!
Tebe gledat, s tobom letit, Povrh svega nimat straja, Pa prkosit svakoj buri, I neveri ča sve vaja A-a-a-a-a-a-a –aaa, moj galebe!
Ča sve vaja, u svom bisu, Da i more vrije, pini, Bit gospodar, usrid svega, Živo klicat, u visini
U visini, kada sunce, Bes pristanka nama sije, I da ništa na tvon nebu, I na moru bisno nije
Bisno nije, dokle krila, Tebe nose, kud god želiš, Pa neveri, oli suncu, Ti se rugaš, i veseliš!
Na osami, blizu mora, Dok se sunce, zemlji smije, Slušan tebe kako klićeš, Lipo mi je, lipo mi je, Moj galebe!
Djevojka je ruže brala
Djevojka je Djevojka je ruže brala Djevojka je ruže brala Pa je zaspala Pa je pa je zaspala Pa je pa je zaspala
K njoj dolazi, k njoj dolazi mlado momče .. Budi djevojče ..
Ustaj, ustaj, ustaj ustaj djevojčice .. Što si zaspala ..
Ruže su ti ruže su ti uvenule .. Što si ubrala ..
Dragi ti se dragi ti se oženio .. Kog si voljela ..
Mlada Dubrovčanka
Mlada Dubrovčanka, otvorila dućan u njem' je svega bilo, samo ne jedna stvar, a to je bakalar.
Mene zovu bjonda, al' bjonda nisam ja ja imam crnu kosu za ljubav sprovodit; zašto me ne ljubiš?
Mene zovu bjonda, al' bjonda nisam ja ja imam crne oči za ljubav sprovodit; zašto me ne ljubiš?
Klakar
Jeste li čuli novost
dogodilo se zlo
Ivanu klakaru iz Pupnata
potopio se brod.
I parti je iz Stona
privozija je klak,
zapuhala velika je bura
pa ga potopila.
Nosit ću crni veo
crnji od očiju
crljenu košulju nosit ću ja
žalit ću klakara.
Da nije ljubavi
Da nije ljubavi, da nije ljubavi,
Da nije ljubavi nebi svita bilo.
Ni mene ni tebe, ni mene ni tebe,
Ni mene ni tebe, moja bajna vilo.
Noćas mi se snilo, noćas mi se snilo,
Noćas mi se snilo moja bajna vilo.
Da je tvoje tilo, da je tvoje tilo,
Da je tvoje tilo kraj mojega bilo.
Ljubavi, ljubavi, vrag ti odnij' kosti,
Ča si učinila od moje mladosti?
Zaspalo je siroče
Zaspalo je siroče isprid tuđih dvora ručicama doziva priko sinjeg mora
Dođi, dođi, oče moj mrkla noć se sprema naše mile majčice još nam doma nema
Sinoć su je odveli niki crni judi tiho su joj pivali da se ne probudi
Zaspalo je siroče ispod jorgovana njega će probuditi zora sudnjeg dana
Oprosti mi, ne zaboravi
Ko što majka voli
sina priko mora
tako i ja dušo
tvoga razgovora
Oprosti mi, ne zaboravi
što ja tebe nazva
svojom ljubavi
Pribili cvite moj
nemoj poć na more
vengo razveseli
tužno srce moje
Oprosti mi, ne zaboravi
što ja tebe nazva
svojom ljubavi
Bila košulja Buket od najlipšeg cvića san nosija ja Ljubavi tebi za koju san jedino zna
I onda san doša prid vrata na kolina pa Da budeš zauvik moja ja sve bi ti da
Na kruvu i vodi za tebe bi živija ja da ispod križa zauvik kažeš mi da
Košulju bilu na svome tilu nosit ću ja Kažeš li da kunen se ja Za mater moju i oca moga život bi da Al'dušu ne nju tebi san da
Majko stara
Majko, majko stara, slušaj pjesmu sina svog Majko, tko mi sudi, tko mi uze najdraže Suza, suza nemam da isplačem svoju bol Boli me, majko, boli me, noćas duša umire
Bila je, majko, bila je, vrela krv životu mom I ja ću za njom, ja ću za njom
Majko, noć je tiha, more diše miruje, Samo tvoj jedinac ove noći tuguje Suza, suza nemam da isplačem svoju bol Boli me, majko, boli me, noćas duša umire
Sutra mi sude
Nisi mi puno dao živote
ne pada teško rastanak naš
tako je malo bilo ljepote
jer nisi htio da sreće mi daš
Nisi mi puno dao živote
nesretnu ljubav, suze i nju
Nisam je mogo dijelit sa drugim
njega sad nema i zato sam tu
Sutra mi sude zbog ljubavi lude
vjetar nek nosi sve u dim
samo mi zadnju ispuni želju
ne daj mi da joj, ne daj mi da joj
ne daj mi da joj oprostim
Ispod sunca zlatnoga
Ispod sunca zlatnoga blista riva najlipša Na planeti malena, al' u srcu najveća Puna duša radosti kad ti šapnem Grade moj
Dok te maze oblaci, i kad ti bura zazviždi Isto takaješ mi sve niti s tobom spletene Puna duša jubavi kad ti šapnem ime - Splite moj!
Zauvik si tu u mojim mislima i grudima Dok kroz plač i smij Lipotu poklanjaš svim ljudima
Kad bi svako jubi te samo pola od mene Tvoja lipost kamena još bi jače zasjala Puna justa jubavi kad ti šapnem ime - Splite moj!
Zauvik si tu u mojim mislima i grudima Dok kroz plač i smij Lipotu poklanjaš svim ljudima
Dok te truju sile zla Znaj da čuvat ću te ja i slični meni Moja ljubav bit će štit, naša ljubav bit će cvit Samo kreni, rasti i cvitaj
Romanca
Uvik kad san s tobon ja san ka i dite Zaboravin odma svoje kose side I godine ove ća bi bile teže Da me lipa mladost uza te ne veže
Razumi me dobro potribna si meni Jer srce je moje ostalo u tebi Pa dok život biži ono žešće tuče Da bi mir svoj našlo sve me tebi vuče
A ća drugo mogu prijatelji niman Puno njih je bivših a i ja ću s njima Ostaju mi samo uspomene davne Virujuć da koja još će živit za me
Zato uvik mislin na pobigle dane I od tebe išćen da ih najdeš za me Za umirit sebe vratit bi se tija Da bar zadnju uru buden ća san bija
Aaaa...
Vjeruj u ljubav
Vjeruj u ljubav jer ljubav je sve, Vjeruj u ljubav ne živi bez nje, Vjeruj u ljubav i sačuvaj nju, Vjeruj u ljubav u dobru i zlu. Vjeruj u ljubav i sačuvaj nju, Vjeruj u ljubav u dobru i zlu.
Daj mi svoju ruku sad neka ljubav veže nas. Daj mi svoju ruku sad kao rijedak cvijet. Daj mi svoju ruku sad prava ljubav je uz nas, Nek nas vodi u sretniji svijet.
Daj mi svoju ruku sad neka ljubav veže nas. Daj mi svoju ruku sad kao rijedak cvijet. Daj mi svoju ruku sad prava ljubav je uz nas, Ona može promijeniti svijet.
Malinkonija
Još jednom da se rodi, nemirno ovo tilo, Zvizdu će istu slidit, i bi' će ča je bilo. Ma da je sriću snilo, i nike svitle dane, Kad skupiš ča je bilo, u jednu pismu stane.
Malinkonija u duši, u duši, u mojoj duši spava, I kida srce moje, dok piva pisme svoje. Malinkonija u duši, u duši, u mojoj duši spava, I zadnju pismu piše, mladosti nima više.
Prošla je mladost moja, da l' itko za nju mari, I ča su stukli mladost, i prsti na gitari. Ovo je naša pisma, jer ništa nas ne dili, I vi ste kao o ja, iz iste čaše pili.
... i zadnju pismu piše, mladosti nima više Malinkonija
Vilo Velebita
Oj ti vilo, vilo Velebita, Ti našeg roda diko. Tvoja slava jeste nama sveta. Tebi Hrvat viko.
Ti vilo Velebita, ti našeg roda diko. Živila, premila, živila, premila, Živila, oj premila, ti vilo svih Hrvata.
Velebite, vilovito stijenje, Ja ljubim tvoje smilje. Ljubim tvoga u gorici vuka, I ličkoga Hajduka.
Na tromeđi Hrvatskome rodu, Velebite, stavio te Bog. On će dati skoru da slobodu, S tebe vidim cijelog roda svog.
Fijaker stari
Fijaker stari ulicama luta i sobom nosi zaljubljeni par.
Cijele noći snijeg polako pada, a dvoje mladih grije srca žar.
Prošla je noć ta kao oka treptaj i zora rana ostavlja svoj trag.
Ja napuštam najmiliju dragu, sve divne noći i taj Sombor grad.
Samo da mi se lastom stvoriti, i još da mogu nebom letjeti.
Letio bi cijeli dan i noć, samo da mogu svojoj dragoj doć'.
Fijaker stari sad više ne luta i ne čuje se onog vranca bat.
Zaboravit' moram svoju dragu, sve divne noći i taj Sombor grad.
I ona sama
I ona sama, da ne zna mama, ružice brala draganu svom.
Ruža procvala, draga zaspala, ja je poljubih, pa je probudih. I ona sama, da ne zna mama, ružice brala draganu svom. Ti si majski cvijet što ga cijeli svijet na srcu nosi, s njim se ponosi. I ona sama, da ne zna mama, ružice brala draganu svom.
Oj djevojko, oj, primi pozdrav moj, i poljupca dva, što ti šaljem ja.
Marice, divojko
Marice, divojko, poštenoga roda, ti ne peri robu kraj mojega broda.
Prođi se ti mene i mojega roda: ja ću robu prati di je mene volja.
Ako si gospodar od svojega broda, ma nisi gospodar od sinjega mora.
Marice, divojko, uzmi me za draga, jer ja imam srce koje valja blaga.
Ja ne tribam tebe, niti tvoje blago, jer ja ljubim ono ča je srcu drago.
Djevojka iz moga kraja
Provela je noć na putu kojim kreću od davnina naši snovi prema svjetu s Perkovića preko Knina.
U očima njenim more svjetluca joj sol u kosi ona neda da je slome otima se i prkosi.
Djevojka iz moga kraja na usnama njenim kušam okus prvih poljubaca okus prvih oskoruša.
Ona pamti davne riječi
slatke boje zavičaja ima želju da me lječi djevojka iz moga kraja.
Provela je noć na putu na kojem se nade gase ostala je svu noć budna u vagonu druge klase
U očima njenim more..
Čiribiri bela Mare moja
To nisu jarboli moje brodice, Već to su nožice moje Marice.
To nisu vesla moje brodice, Već to su ručice moje Marice.
To nisu jidra moje brodice, Već to je suknjica moje Marice.
Čiribiri bela Mare moja, Čiribiri bela Mare moja, Čiribiri bela Mare moja, Odoh u marine.
Sutra mi sude
Nisi mi puno dao živote
ne pada teško rastanak naš
tako je malo bilo ljepote
jer nisi htio da sreće mi daš
Nisi mi puno dao živote
nesretnu ljubav, suze i nju
Nisam je mogo dijelit sa drugim
njega sad nema i zato sam tu
Sutra mi sude zbog ljubavi lude
vjetar nek nosi sve u dim
samo mi zadnju ispuni želju
ne daj mi da joj, ne daj mi da joj
ne daj mi da joj oprostim
Kroacijo Svake noći za te Boga molin, Pivajući kamenu i drači. Kroacijo, ka mater te volin, Umorna si, samo mi ne plači. Sve ću pisme pokloniti tebi, Sve đardine, neka mi te kite. Kroacijo, iz duše te jubin, Ja te volin ka i mati dite. Kroacijo, iz duše te jubin, Ja te volin ka i mati dite.
Još se sićan oni riči, Što mi uvik priča ćaća: Nemoj sine nikud ići, Tvoj je kamen maslina i drača. Nek te rani kora kruva, Kaplja vina, zrno soli. Nek ti kušin bude stina, Al Hrvatsku sine voli.
Pisme će ti pivati slavuji, Svirat će ti moje mandoline. Svaku stopu ove zemlje jubi Kad odrasteš voljeni moj sine. Svaku stopu ove zemlje jubi Kad odrasteš voljeni moj sine.
Sinoć kad san ti proša Sinoć kad san ti proša mimo te bile dvore vidin te dušo, Mare, di z drugin govoriš.
Drugom si ruku dala, u znak ljubavi svoje, riči si rekla ove da za me ne mariš.
Evo ti prsten vraćan ča si mi u dar dala na njem ti mala fala - ljubav je prestala.
Prije ćeš vidit, duso, di more ribu meće a srce moje neće za tvojin proplakat.
Ti si rajski cvijet
Ti si rajski cvijet, tebe voli svijet, Tebe volim ja, i više nikoga.
I ona sama, da ne zna mama, Ružice brala, dragome svom. I ona sama, da ne zna mama, Ružice brala, dragome svom.
Anko Ančice, dušo i srce, Tebe volim ja, i više nikoga.
Samo nemoj ti, majci kazati, Da te ljubim ja, i više nikoga.
I ovo cvijeće uvenut neće Što dragi dragoj na poklon da. I ovo cvijeće uvenut neće Što dragi dragoj na poklon da.
Nisam ja varošanka Nisam ja varošanka Niti sam ja seljanka Nego sam ja rođena U luci kraj obale
U luci kraj obale Tamo je lipo stanje Vide se parobrodi Na moru se ljuljaju
Po moru za ploviti Tribaju sandoline Za ljubav provoditi Tribaju cure fine
Tri palme Davno nisam čuo pjesmu sa Havaja, bolan plač gitare, tihi poj davno nisam gled'o tvoje crne oči samo svud me prati sanja roj.
Tri palme na otoku sreće gdje oblaci kruže svu noć, gdje lađa za lađom se kreće i skoro u luku će doć'.
Tri palme, tri tajne, tri sjene, naš raj, naše nebo, naš dom i čarobni lik male žene, u srcu sačuvao sam svom.
Stara pjesma zvoni, sjeća me na prošlost i na davnu ljubav, sreću svu ... slušam kako plače, gitara u noći i ja pjevam tiho pjesmu tu ...
U jednoj maloj tihoj kafani
U tvome oku radost Ljubav u srcu mom Noćas će moja klapa Doći pod prozor tvoj
Za tebe dušo moja Pjevamo pjesmu staru Koju nono svake noći Svira noni uz gitaru Koju nono svake noći Svira noni uz gitaru
U jednoj maloj tihoj kafani Bilo smo sami, pili smo čaj Na njene usne šutnja je pala Kao da je znala svemu je kraj
Ali tebe volim ja, ali tebe volim ja Ali tebe volim ja, ali tebe volim ja Ali tebe volim ja, ali tebe volim ja Samo za te srce zna
Bolje su od nas dušo Živjeli naši stari Lude im bile noći Prepuni pjesme dani
Tebi ću noćas pjevat Njihovu serenadu Koju nono svake noći Svira noni uz gitaru Koju nono svake noći Svira noni uz gitaru
Uzalud vam trud svirači
Sto put sam se evo zakleo, pred jutro te prevario Drugoj ja sam bagrem nosio, tebe iznevjerio Sto put sam se evo zakleo, pa te prevario Sad bih dukate od jada baš u blato bacio
Al' za oblak mi se mjesec skrio, sakrio mi pute Uzalud vam trud svirači, za drugog su dunje žute
A ja evo nekad sjetim se sto moj ćaća znao reći je Sve te duše silne slavonske uz pjesmu prebole, al' ne oproste Uz pjesmu mi se evo rodimo, uz pjesmu umiremo Slavonijo, tko te nije volio ne zna šta je izgubio
Laku noć svirači
U vinu se tuga pije Voljela me nikad nije Noćas sve mi pjesma znači Ej svirači ej svirači
Laku noć svirači Pjesmom ste me opili Laku noć svirači Dušu ste mi dirnuli
Davne vatre sad ne gore Plači srce sve do zore Noćas sve mi pjesma znači Ej svirači ej svirači
Suza za zagorske brege
V jutro dišeče gda bregi su spali
a mesec još zajti ni štel.
Potiho sem otprl rasklimanu lesu
i pinklec na pleča sem del.
Stara je mati išla za menom, nemo vu zemlu gledeč.
Ni mogla znati kaj zbirem vu duši
I zakaj od včera nis rekel ni reč.
Preveč smo toga povedat si šteli
A vse smo pozabili več.
Gda smo vre prešli kraj najzadnje hiže
vu suzah najemput sem bil.
Kaj ne bi to vidla stara mi mati
z rukami lice sem skril.
Svud oko mene su dišale rože i bil je rascveteni maj.
A ja nis ni jemput pogledal za sobom,
Od tuge nis mogel pozdraviti kraj,
Samo sem bregima dragim obečal
Da vrnul se bum nazaj.
Samo sem bregima dragim obečal
Da vrnul se bum nazaj.
Mramor, kamen i željezo Kiša pada kada plačeš ti Dam-dam dam-dam Poljubac ću ti pokloniti Dam-dam dam-dam
Mramor kamen i željezo Lako može biti slomljeno Sve a sve baš prolazi Mi smo vjerni našoj ljubavi
|