Dobrodošli u Kaštela

  (english version)

Sjeverno od Splita nalazi se Kaštelanski zaljev sa sedam Kaštela: Sućurac, Gomilica, Kambelovac, Lukšić, Stari, Novi i Štafilić. Kaštelansko polje od unutrašnjosti je odvojeno sa sjeverozapada brdom Trećanica (602 m) i njegovim izdancima. Sjevernu barijeru čini antiklinala -linija brda Opora (650 m) i Kozjaka (780 m), koja se preko Kliškoga prijevoja (360 m) nastavlja na masiv Mosora (1330 m) protežući se u pravcu svojstvenom za Dinaride: sjeverozapad-jugoistok.
Kaštelanski zaljev, južna granica Kaštelanskoga polja, predstavlja potonulu depresiju između spomenutih planina na sjeveru i Splitskoga poluotoka i otoka Čiova na jugu. Rub između kopna i mora prate pličaci s čestim žalom, hridima i minijaturnim otocima. U geološkom smislu prevladavaju vapnenac i fliš. Vizualno je očita razlika između oštrih vrhova Kozjaka s vapnenačkim gredama što se strmo izdižu nad flišnim padinama. Fliš ne prelazi visinu od 400 m i njegove blage padine, osobito prema moru, prekrivene su obradivim plodnim tlima. Izvori vode izbijaju upravo na liniji dodira fliša i vapnenca.

Izmjena vapnenca i fliša čitljiva je i u vegetacijskom pokrovu, pa su tako vapnenačke površine pretežito gole, dok je fliš prekriven raslinjem. Nekada su to uglavnom bili bijelograb, hrast medunac i česmina. Današnji vegetacijski pokrov gotovo je u potpunosti rezultat tisućljetnih čovjekovih zahvata. Primorska zaravan i blaže padine brda prekrivene su poljodjelskim kulturama, koje se u novije vrijeme smanjuju zbog širenja stambenih predjela. Mikroklimatske prilike s lokalnim obilježjima u okviru semiaridne mediteranske klime omogućuje rano prispijevanje zimskoga povrća i razvoj mediteranskih poljodjelskih kultura kao što su: vinova loza, maslina, smokve, bajame i dr.

Glavna kaštelanska prometnica je stara kaštelanska cesta, koja je velikim dijelom ostatak ceste za Split, građene u vrijeme maršala Marmonta. Ona je rasterećena tek izgradnjom jadranske magistrale koja uglavnom prolazi izvan naseljenih dijelova. Za gospodarstvo je također izuzetno važna željeznica koja će u budućnosti biti od većega značaja i za putnike.

Na prostoru Kaštela čovjek obitava od pamtivjeka. Ovdje je lovio pračovjek iz staroga kamenoga doba (kameni artefakti stari najmanje pedeset tisuća godina nađeni su u Mujinoj pećini). Iz kasnijih prapovijesnih razdoblja ostale su gomile i gradine. Na prijelomu 3. i 2. stoljeća prije Krista dovršava se proces evolucije iz protourbane u urbanu fazu. Nakon što su se grčki doseljenici učvrstili u Visu (Issa), osnivaju na kopnu naseobine Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobreč). Prostor između ta dva grada se kultivira i počinje uzgoj agrarnih kultura (vinogradarstvo i maslinarstvo) koje i danas prevladavaju u polju. Rimsko širenje na Balkan bitno mijenja odnose među gradovima, te postupno Salona stječe središnji položaj. Jedna od velikih intervencija u prostor bila je gradnja mreže cesta, osobito na početku 1. st. prije Krista, za vrijeme namjesnika Dolabelle. Cesta Tragurion-Salona prolazila je manje više koridorom današnje stare kaštelanske ceste, danas Cesta dr. Franje Tuđmana. Kaštelansko polje većim je dijelom podijeljeno na pravilne parcele - centurije, kvadrate sa stranicama od otprilike 710 m. Tu je u antičko doba živjela "obitelj" obrađivača imanja, koju su mogli osim robova sačinjavati i domaći ljudi na čelu kojih su bili nadstojnici. Vile rustice su osim gospodarskoga imale i ladanjsko obilježje. Njihovi vlasnici žive pretežito u gradu pa tako i u svoja boravišta u polju (ageru) prenose elemente urbane kulture stanovanja. Na više lokaliteta zabilježeni su mozaici, uređaji za zagrijavanje prostorija (hipokausti), olovne vodovodne cijevi i zahodi. U zapadnom dijelu Kaštelanskoga polja rimski car Klaudije (44.-54. g. pr. Kr.) naselio je svoje veterane u mjestu Siculi (vjerojatno Bijaći). To je mjesto imalo svoju luku u Resniku. Vrijeme velikih nemira počinje seobama naroda od sredine 4. st. i kulminira padom Salone sredinom prve četvrtine 7. stoljeća.

Na opustošenom području naseljavaju se Hrvati, koji u Bijaćima na temeljima antičke civilizacije osnivaju svoju državu. Prelaze na kršćanstvo i izdaju prve povelje kojima darivaju Crkvi dijelove svoga kraljevskoga posjeda. Plemenitaški hrvatski rodovi, koji su sebe nazivali Didići na padinama Kozjaka, osnovali su naselja Putalj, Lažane, Kruševik, Ostrog, Radun, Špiljan, Žestinj, Bijaći i dr. U svojim naseljima izgradili su crkvice koje i danas postoje i svjedoče o tim nestalim naseljima. Pod hrvatsko-ugarskim vladarima ovi prostori obilježeni su stalnim sukobima Splita i Trogira za prevlast u Kaštelanskom polju.

Nedugo nakon što je Venecija 1420. godine zauzela Dalmaciju, Kaštelima je zaprijetila opasnost od Turaka koji su sljedećih 200 godina napadali i pustošili splitsku i trogirsku okolicu, ali Kaštela nikad nisu pala. U to se vrijeme zacrtava današnji izgled Kaštela. Naime, zbog lakše obrane stanovništva i posjeda splitske i trogirske vlastele, gradi se dvadesetak utvrda oko kojih kasnije nastaje sedam sela.

(Izvor www.arhitekt.hr - Filip Tadin)

  7 Kaštela (7 objekata)
  U Kaštelima (7 objekata)