Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelome svijetu. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. Takve situacije događaju se i danas, no tragedija je rijetkost. Tako barem svi misle, a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila, i to baš u Hrvatskoj.
THE LOVE STORY OF MILJENKO & DOBRILA (english version)

Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji, točnije u Kaštel Lukšiću. Naime, u drugoj polovini XVII. st. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila, a u obitelj Rušinić sin Miljenko. Dvoje mladih zaljubilo se, no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu, Dobrila je bila pod strogim nadzorom, a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. No nije sve ostalo na tomu. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela, Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir, a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe, naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. Pokušavajući pronaći Dobrilu, Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. Nakon što je u kolovozu 1690. godine obavljena vjenčana ceremonija, Dobrilin je otac, ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka, iz osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum, razboljela se i nedugo potom umrla. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”, a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca, i Vitturijev i Rušinićev. Kako smo već spomenuli, malo tko zna za tu tragičnu priču, no za to su krivi oni koji nisu u stanju prepoznati njezin značaj. Riječ je o poučnoj konotaciji koja proizlazi iz te priče. Naime, nitko se nema pravo postavljati između dvoje zaljubljenih. Takvo što nikada ne uspijeva, a i ako uspije, završava tragično.
O sudbini dvoje mladih napisane su: novela, opera te kazališna predstava, a dječji dom u Kaštel Lukšiću, smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta, nosi naziv Miljenko i Dobrila.

Crkvica Sv. Ivana vječno je počivalište Miljenka i Dobrile
(1690)

 

 

 

THE LOVE STORY OF MILJENKO & DOBRILA

In the second half of the 17th century, the noble family of Vitturi at Kastel Luksic had a daughter called Dobrila, and the nobleman Rosani the son Miljenko. The two young scions of these families fell in love, but could meet each other only clandestinely because of the enmity of the families.
When the parents became aware of the children's love they put Dobrila under a strict surveillance and sent Miljenko to Venice. Out of spite Dobrila's father arranged his douther's marriage to an older nobleman from Trogir. Informed of this Miljenko returned on the day of marriage and at the most solemn moment of the merriage ceremony prevented it to take place. To punish her Dobrila's father decided to put her into the convent at Trogir, and Miljenko tried to hinder this by his sword. The court thereupon banished Miljenko to the monastery on the little islet of Visovac, where he meet a paesant woman, Dobrila's nurse, and through her sent a message to his beloved to escape from the convent, which she did. After receiving the news of Dobrila's escape their parents were reconciled and sent messengers to Visovac to bring back the unrepentant lovers to Kastel-Luksic for a solemn marriage ceremony. The lovers obeyed, but of a summer evening in August 1690, after the marriage and feast have taken place, Dobrila's father out of revenge and hatred killed Miljenko on a drawbridge in front of his castle. In her deep sorrow Dobrila went out of her senses, became ill and died. Her last wish was to be buried with Miljenko in the same grave in the small church, where one can still today read the inscription over their grave "Peace to the lovers". This true story inspired three works of art: a novel, play and opera.