Ne želim ovdje pisati o Bijelom Dugmetu jer oni koje zanima njihova priča, već je ionako znaju. Ono o čemu želim pisati je refleks Bijelog Dugmeta u meni, a vjerujem da ćete ga u sebi prepoznati i mnogi od Vas.
Počet ću od kraja, kraja koncerta održanog u Zagrebu, 22.06.2005.
Stadion Maksimir, ponoć, preko 50.000 ljudi u euforiji živi posljednju scenu pozornice….Brega, Bebek, Tifa i Alen drže se za ruke i upućuju posljednji naklon publici.

50.000 srdaca otvaraju se njima i primaju njihovu poruku "hvala Vam jer smo tu i jer smo to što jesmo samo radi Vas". I u toj veličanstvenoj simbiozi koncert je završio, ostavio za sobom sjetu i tišinu koja se razlijevala stadionom. Tri sata bila su prekratka…jer predugo su bili čekani da bi nam takva mala doza njih bila dovoljna…predugo. Dva bisa bila su premalo, jer toliko je toga ostalo nedorečeno…Al' srce je bilo prepuno već od prve minute, od 21.00 h, jer oni nisu kasnili niti sekunde.

U 17.00 nas par "svi smo mi Bijelo Dugme", već smo bili montirani 15 metara od bine i umorni od puta polegli po travi nastojeći se opustiti uz lagani ritam muzike koja je dopirala iz zvučnika. Minuta po minutu, puni strpljenja, iščekivali smo veliki događaj promatrajući kako se stadion lagano puni. U jednom momentu, u poodmaklom satu, izgledalo je kao da stoji čovjek na čovjeku… svi su tu došli odati veliko priznanje onima koji su uistinu to zavrijedili, a 200 kuna za kartu, mnogi će se složiti sa mnom, bile su vrijedne i samog njihovog pojavljivanja u javnost, a kamoli svega onoga što su oni nama dali u tih 3 sata koliko je koncert trajao.

Točno u 21.00 koncert je otvorio Alen. Pjesma po pjesma, korak po korak kroz razbacanu antologiju, kap po kap za dušu i suza za suzom kroz sjećanja. Slike mladosti pred očima, neizbrisani momenti odrastanja, nostalgija nošena emocijama… To je bio koncert otkinut od srca i darovan nama koji smo tu došli zaista to cijeniti….i dobili smo puno, i isplatilo se putovati, i čekati, i platiti trostruko jer kolika je cijena kada netko uspije učiniti to da zaboraviš na sve, da te vrati 15 godina unatrag a što je najbitnije, da ti stavi pred srce dokaz da pjesma ne poznaje ni različitosti ni granice i da ti prenese poruku da je život prekratak za osjećaje koji ti truju dušu.

Zakopčani do kraja, Bijelim Dugmetom, postali smo dio velikog povijesnog događaja, spektakla bolje rečeno. Još samo jedan korak dalje, ili bliže, bilo bi lijepo od njih da urade, a to je da nam dođu na naš lipi Poljud. E tamo će sigurno i oni još više osjetiti kako je to kad i mi njima otkinemo od srca pa će i njima tri sata proći prebrzo, a dva bisa biti premalo…

I dok ovo pišem u pozadini svira Odlazim…i kaže "al ovaj put zauvijek". Ja vjerujem da su neke stvari besmrtne, a to su njihove pjesme. Oni će otići ali pjesme nikada, a o tome već danas svjedoči sama slika publike, i dijete i starac u dodirnoj točci jedne pjesme Dugmeta….

Vozili smo se prema Splitu polako ploveći kroz noć ispunjeni sjetom, sređujući dojmove u glavi i ponovo proživljavajući svaki trenutak koncerta. U jednom smo se osjećaju zajedno svi pronašli, a to je da smo zahvalni Bijelom Dugmetu što postoji i što će nas zauvijek na krilima svojih pjesama odvoditi tamo gdje samo ljubav putuje kroz vrijeme…

Tekst i Slike: Ena za Portal grada Kaštela

Komentari:

Poslao Gost_37 dana 2005-06-29 09:27:42 ..vrlo zanimljivo i odlično preneseni osjećaji....

malešni Poslao Gost_3 dana 2005-06-29 09:43:32 Bravo Ena, za -5

MAJA Poslao Gost_12 dana 2005-06-29 09:59:37 ŠTETA ŠTO NISAM BILA DIO SVEGA. OSJEĆAM MUZIKU KROZ OVE TVOJE FOTOGRAFIJE...

Johnny Poslao Gost_21 dana 2005-06-29 10:00:40 Ili su se ljudi zaželjeli dobre svirke ili je posrijedi nostalgija (vjerovatno oboje), pa se na koncertima Dugmeta okupila tolika svjetina.  Meni su vjerovatno otupili "refleksi", a vjerovatno me i nervira gomila pa nisam nazočio tom "povijesnom" koncertu.  Ali, lijepo je pročitati i osjetiti u tekstu tolike emocije i mora da ti je bilo nezaboravno i sigurno bi mi na koncertu s tobom Eni ta gomila bila podnošljiva. Sad mi je malo žao što nisam bio veća bitanga princezo.  I volio bih biti Bijelo dugme, ili plavo...

Dubravka - Bgd Poslao Gost_26 dana 2005-06-29 10:58:46 Upravo ovako bih i ja opisala utiske od sinoć.   Bilo je divno i nezaboravno. Presrećna sam što sam bila jedna od 200.000 na hipodromu u Beogradu.

Ana Poslao Gost_223 dana 2005-06-29 22:15:25 Hvala ti na ovom divnom tekstu .Iako ne bijah tamo prolaze me ježurci od ugođaja kojeg si nam uspila uliti u kapilare i u srce. Imaš pravo, Split bi im tek dao pravi dokaz koliko su obilježili jedno vrijeme našeg života svojim postojanjem. No oni su zaista besmrtni. A gdje si se ti do sada krila?

kolet bez botuna Poslao Gost_25 dana 2005-06-29 23:45:30 bravo mladosti,  drago mi je da volite prave stvari. 50.000 pa 200.000 ,, super.  A sica le se netko davnoga lita ,Bregovica i klape sa odbojkaskog u Novome, a zivili su u Debakovih?? A u isto vrime grupa 220 u Baletnoj sa Dragom Mlinarec.  Kastelansko kulturno ljeto !!!! ????

igor Poslao Gost_243 dana 2005-06-30 00:10:16 lijepo napisan tekst.kad ovo citam,imam osjecaj kao da sam i sam bija na koncertu.a nisam bija tamo jer ih ne slusam pa sam smatra da cu ucinit humanu gestu ostankom u st i tako omogucit nekome ko zasluzuje tu kartu da je,nakon dugosatnog cekanja u redu,i dobije.ena,mozda si zahvaljujuci bas meni uspila uvatit kartu pa sad mozemo procitat ovako kvalitetan i slikovit osvrt na koncert.

branimira Poslao Gost_110 dana 2005-06-30 10:25:17 Hvala Ena,krasno si napisala tekst i ganula me do suza....Naime,moj prvi koncert u životu je koncert Dugmića 1974,mislim,na igralištu rukometnog kluba Nada u Splitu.Otada sam živjela uz njihovu muziku i sva moja sjećanja na mladost i prijatelje vezana su uz njih..Otkad su poćela govorkanja da će se okupiti ja pjevušim njihove pjesme,pa ina glas(poznanica mi je rekla da me je vidjela izdaljega i da sam pričala sama sa sobom).Mogla bi danima pričati o Dugmićima ,i slušati,ali oni koji ih vole kao i ja znaju, ali ja nisam znala DA NAS TOLIKO IMA,a ima nas,i radi toga sam presretna.Budući da sam nezaposlena nisam si mogla priuštit koncert nadam se da će doći na poljud......ENA hvala,još jednom na savršenom članku!!!!!

Reb Poslao Gost_106 dana 2005-07-01 13:17:01 Nažalost nisam bila na tom velikom spektaklu. :-( Mogu misliti u kakvu euforiju čovjek može upasti kada ga ponesu zvuci glazbe koja mu teče žilama, pjesama čije riječi i tonovi dolaze spontano na usne kao udisaj zraka, tu su u tebi, nikad zaboravljeni, samo čekaju da se oslobode. Tamo gdje je sve tako glasno da ne čuješ vlastite misli već postaješ sama pjesma, riječ koja se stapa s ostalim riječima, postaješ nota koja teče kao rijeka kroz zvucima opijenu masu, kroz pjesmu.    Već dugo mučim sebe i pokušavam se sjetiti svoga djetinjstva i odrastanja. Ništa mi pametno ne pada na pamet i sve mi se čini kako su to samo uzalud potrošene i izgubljene godine. Potaknuta koncertom koji će biti održan izvlačim odnekud svoje Dugmiće. U trenu je sve tu, svi događaji, sve ljubavi, svi dragi ljudi koji su sa mnom pjevali negdje po plažama vrućih ljetnih večeri, svi sretni trenuci i teški rastanci, svaki osjećaj... pa i mirise osijećam, valove kako se igraju po pijesku, valove emocija koje me nosu. Sve se probudilo u meni u onom trenu kada su krenule prve riječi.    Zavidim svima koji su bili na koncertu, na onome što će pamtiti cijeli život.

HOPE Poslao Gost_225 dana 2005-07-02 00:28:29 Ena slažem se sa svime što si napisala.meni je uistinu bilo lijepo na koncertu i ne mogu niti opisati kakav je osječaj bit na tako velikom događaju i sa više od 55000 ljudi pjevati iste riječi pjesama.Iako se ja još nisam ni rodila kada su se oni već i raspali dijelim s tobom osjećaje koji tebe sigurno vežu uz tvju mladost.No upravo mi mladi ćemo nastaviti pjevati njihove pjesme kada one budu skoro i zaboravljene...BIJELO DUGME ŽIVI VJEČNO!!!!

Kreki Poslao Gost_94 dana 2005-07-02 16:51:10 Vrlo iskreno preneseni osijećaji. Poznavajući tebe i nisi mogla drugaćije napisati tekst. Tekst kao i pijesme BD-a budi u meni žaljenje za onim posebnim trenucima u mom životu što ih ponekad propuštam. Nadam se da ćeš još koji put na ovaj naćin podijeliti s nama svoje ugodno provedene trenutke. Pozdrav

ns Poslao Gost_227 dana 2005-07-03 00:15:54 upravo sam odgledao snimku koncerta na rtl-u pa mi je ovaj tekst dosao kao slag na tortu .   apropo toga - kad je zapoceo koncert na tv-u pita me necaka od 8 godina sta je to bijelo dugme, a ja joj vadim longplejku bitanga i princeza, a ona ce - sta je to veliko crno? dite u ovoj digitalnoj cd-dvd eri prvi put u zivotu vidjelo gramofonsku plocu !!  inace ena, volio bih procitati jos koji tvoj tekst na ovom sajtu

Od srca Poslao Ena dana 2005-07-04 10:13:17 Hvala Vam svima na prekrasnim komentarima i na tome što niste štedili ukrasti od duše. Drago mi je da sam uspila prenijeti na Vas ono što je ovaj dogadjaj izazvao u meni, a isto tako ste i svi Vi ulili u mene jednu nadu da postoje jos uvijek oni ljudi koji se znaju prepustiti osjecajima (sto u ovom hladnom materijalnom svijetu polako postaje tabu) i koji žive taj svoj mali život vođeni srcem. I jos jedan dokaz koliko je veliko Bijelo Dugme jer sve ove rijeci gore ispisane od svih Vas potakli su upravo oni svojim postojanjem kroz svoje pjesme. I dok slusamo Bijelo Dugme postojati će taj svijet u kojem ćemo se svi mi sretati na proputovanju kroz vrijeme, i mir, i ljubav....i živjeti ćemo vječno svoju mladost...u svom srcu. Hvala Vam svima.

JOSKO G Poslao Gost_66 dana 2005-07-04 11:23:40 SVAKA CAST ENA - MOGU TI RECI DA SAM POCEO OZBILJNIJE SLUSATI GLAZBU KADA JE OBJAVLJEN SINGL 'TOP' A BIO SAM I NA ODBOJKASKOM U NOVOME KADA SU SVIRALI, CINI MI SE TRI DANA ZA REDOM. BILA SU TO VREMENA SVIRKI - RESNIK, GABINE, PLAVI, PALACE,...  NAZALOST NEMOGU SE POISTOVJETITI SA PERIODOM DUGMETA NAKON 'ETO BAS HOCU' PA JE TO JEDINI RAZLOG ZBOG KOJEG NISAM BIO NI NA JEDNOM OD TRI KONCERTA.

BRANIMIRA Poslao Gost_124 dana 2005-07-04 13:13:03 pogledala sam koncert na TV.......sjetila sam se sebe pune smijeha,radosti i sreće što postojim,a suze ganuća su tekle...,,vratila sam se u bajku mladosti ,a srce je dobilo hranu za dalji život....

danci Poslao Gost_107 dana 2005-07-11 13:07:07 Iskreno,sad mi je zao da nisam bio na koncertu.Iako su mi se karte cinile preskupe,ono sto pobudi sjecanja ne moze se platiti nikakvim novcima,a ti si ta sjecanja sjajno prenjela ovom kolumnom...

suzy Poslao Gost_189 dana 2005-07-13 23:31:21 e ma super je sve.....

branimira Poslao Gost_57 dana 2005-07-14 20:00:07 opet ja pročitala...lipo,baš lipo....

mikica Poslao Gost_205 dana 2005-07-18 16:15:35 Ena, ovo je za svaku pohvalu....

zeko Poslao Gost_241 dana 2005-08-05 02:12:34 bio sam na koncertu,bilo je ludo!

Poslao Gost_153 dana 2005-08-05 11:26:57 ima neka tajna veza za sve nas......

mihovil Poslao Gost_117 dana 2005-08-06 14:00:16 sretan sam sta me to sranje ne zanima ni mrvu.Nekad bilo i gotovo.Inace sam Dugme gledao u zivo kada su se zvali Jutro god.74-75.Dakle :dole dugme,zivio Marko Perkovic-Thompson.

Poslao Gost_225 dana 2005-08-07 12:35:25 da mladost je nekad bila, i gotova je

Davor Poslao Gost_205 dana 2005-08-07 20:13:18 Samo kazem....adio moja mladosti lipa.

Poslao Gost_92 dana 2005-09-08 15:12:35

Nikola,rocker Poslao Gost_20 dana 2006-01-12 18:28:58 Ajme,koja komercijala!Nikola,rocker

brada Poslao Gost_10 dana 2006-01-13 11:53:38 Nikola je legenda

kika Poslao Gost_147 dana 2006-01-31 13:18:07 Bila sam u Sarajevu na Koševu, mislim da su tami ipak svirali s posebnim feelingom, bilo je nezaboravno, prica se nesto u zadnje vrime da ce i u Splitu mozda odrzat koncert, jedva cekam...

Nađa Poslao Gost_129 dana 2006-02-16 15:18:42 VOLIM ADMIRA KULOVIĆA KULAU!

Poslao Gost_161 dana 2007-10-24 17:57:40 bIjelo ugme je zakon

Luka Poslao Gost_161 dana 2007-10-24 18:04:25 Živim blizu Alena Islamoviča i on je zakon

Matea Poslao Gost_35 dana 2007-12-26 15:47:32 Hej, imam 17 i kad je Bijelo dugme nastupalo nisam bila ni u planu. Ali moji brat i sestra su odrasli uz njihove pjesme, tako da sam i ja od svog najranijeg djetinjstva bila prisiljena slušati njihove pjesme. S vremenom one su postale dio mene i mog odrastanja. Iako nikad nisam doživjela tu euforiju oko njih i nikad nisam bila na njihovom koncertu pomogli su mi u mom doživljaju glazbe. I dan danas mogu reć da je Bijelo dugme za mene nešto nedodirljivo, nešto što obožavam. Kad su prije dvije godine bili u Zagrebu htjela sam ići s bratom ali nismo uspjeli doći do ulaznica. I sjećam se, na dan koncerta, cijeli dan sam bila u sobi i plakala zbog toga. Nabavila sam snimku koncerta i kad sam vidila sav taj svijet....čovječe koji osjećaj. Nisam mogla zaustaviti suze, ne samo zbog žalosti što nisam bila tamo, već i zbog radosti što je ta grupa duboko u meni i što zbog nje mogu osjećati neke emocije koje nikad prije nisam doživjela. Jer to je posebna vrsta ljubavi, ljubav prema glazbi. I uvijek govorim da mi je žao što se nisam rodila oko '72. ili '75., kao vi, pa da mogu biti dio tog fenomena. Čitajući ovaj tekst proživjela sam mnogo emocija i mogu ti samo reći blago ti se što si bila dio toga i što si uspjela proživjeti sve, i uspone i padove te grupe. Jer ima nas koji bi mnogo dali da su to mogli...Jer ja mogu njih voiljeti, obožavati i proživljavati sve emocije zahvaljujući njima, ali moram priznati da sam bila malo ljubomorna kad sam pročitala da su ti se vratila sva sjećanja na odrastanje, prijatelje i druženja kad su Dugmići zasvirali, jer to je nešto što ja nikad neću proživjeti ni osjetiti. Moji vršnjaci uglavnom slušaju neke gluposti i ja s njima ne mogu podijeliti svoje osjećaje vezane za Dugme.Možda glupo zvuči da ja sa 17 mogu osjećati ovo što osjećam ali zaista je tako. Prema tome, budi sretna što si bila dio toga....Eto toliko, opet me uhvatila nostalgija. Dugme ja te volim!!!!

Matea Poslao Gost_35 dana 2007-12-26 15:49:32 Hej, imam 17 i kad je Bijelo dugme nastupalo nisam bila ni u planu. Ali moji brat i sestra su odrasli uz njihove pjesme, tako da sam i ja od svog najranijeg djetinjstva bila prisiljena slušati njihove pjesme. S vremenom one su postale dio mene i mog odrastanja. Iako nikad nisam doživjela tu euforiju oko njih i nikad nisam bila na njihovom koncertu pomogli su mi u mom doživljaju glazbe. I dan danas mogu reć da je Bijelo dugme za mene nešto nedodirljivo, nešto što obožavam. Kad su prije dvije godine bili u Zagrebu htjela sam ići s bratom ali nismo uspjeli doći do ulaznica. I sjećam se, na dan koncerta, cijeli dan sam bila u sobi i plakala zbog toga. Nabavila sam snimku koncerta i kad sam vidila sav taj svijet....čovječe koji osjećaj. Nisam mogla zaustaviti suze, ne samo zbog žalosti što nisam bila tamo, već i zbog radosti što je ta grupa duboko u meni i što zbog nje mogu osjećati neke emocije koje nikad prije nisam doživjela. Jer to je posebna vrsta ljubavi, ljubav prema glazbi. I uvijek govorim da mi je žao što se nisam rodila oko '72. ili '75., kao vi, pa da mogu biti dio tog fenomena. Čitajući ovaj tekst proživjela sam mnogo emocija i mogu ti samo reći blago ti se što si bila dio toga i što si uspjela proživjeti sve, i uspone i padove te grupe. Jer ima nas koji bi mnogo dali da su to mogli...Jer ja mogu njih voiljeti, obožavati i proživljavati sve emocije zahvaljujući njima, ali moram priznati da sam bila malo ljubomorna kad sam pročitala da su ti se vratila sva sjećanja na odrastanje, prijatelje i druženja kad su Dugmići zasvirali, jer to je nešto što ja nikad neću proživjeti ni osjetiti. Moji vršnjaci uglavnom slušaju neke gluposti i ja s njima ne mogu podijeliti svoje osjećaje vezane za Dugme.Možda glupo zvuči da ja sa 17 mogu osjećati ovo što osjećam ali zaista je tako. Prema tome, budi sretna što si bila dio toga....Eto toliko, opet me uhvatila nostalgija. Dugme ja te volim!!!!

Dodaj komentar
Ime:	Gost
Naslov/Ime:
BBCode:
Komentar: