Što je Free Software?

Free Software je kategorija softvera koji se od sličnog komercijalnog softvera razlikuje samo po načinu licenciranja i pravima koja stječe korisnik tog softvera. Za početak, bitno je reći da riječ "free" u ovom slučaju ne znači "besplatno", već "slobodno". Tako pravilan prijevod na hrvatski jezik Free Software izvodi kao "slobodan softver". Tri su ključna prava korisnika slobodnog softvera:

1. Pravo da proučava program i prilagođava ga svojim potrebama;
2. Pravo da dijeli program svim zainteresiranima;
3. Pravo da poboljšava program i poboljšanja daje u javnost.

Ova tri temeljna prava razlikuju se od mnogih komercijalnih licenci, gdje korisnik nema pravo proučavati program, niti ga prilagođavati izvan mogućnosti koje mu je dao proizvođač softvera, ne smije ga poboljšavati već je ograničen isključivo na kupnju novije verzije softvera, a pogotovo ga ne smije dijeliti zainteresiranima. U ekstremnim slučajevima, kupac kroz pretplatu na softver čak nije ni posjednik softvera, već ga samo unajmljuje od proizvođača.

Koje su direktne prednosti prvog prava?

Najveća potencijalna beneficija je mogućnost prilagodbe programa interesima korisnika. Praktički to znači da možete uzeti izvorni kod programa kojeg koristite i dati ga vašim programerima da ga promijene tako da zadovoljava neke vaše specifične potrebe. Za tako nešto je potrebno dosta znanja i manjim tvrtkama to vjerojatno neće biti od posebne zanimljivosti, ali neke velike hrvatske tvrtke već neko vrijeme koriste taj princip kako bi ostvarile značajne financijske uštede - jer interna izmjena programa uvijek je jeftinija od naručivanja izrade posebno pisane aplikacije.

Koje su prednosti drugog prava?

Pravo na dijeljenje programa je možda najzanimljiviji aspekt slobodnog softvera. U praksi to znači da vi kao korisnik možete softver dobiti besplatno od drugog korisnika, bez ikakvih pravnih posljedica, jer je razmjena takvih programa potpuno legalna i prihvatljiva aktivnost. Navedimo jedan primjer koji će pojasniti situaciju: tvrtka A posjeduje (primjerice) MySQL bazu podataka na kojoj čuva sve svoje poslovne podatke. Tvrtka B ulazi u posao i također treba bazu podataka. Direktor tvrtke A dođe u posjet direktoru tvrtke B (jer su si stari prijatelji) i donese mu CD na kojem se nalazi MySQL baza podataka. Direktor tvrtke B daje CD svojem stručnjaku da postavi softver i krene s definiranjem tablica. Direktori popiju kavu i svatko ode za svojim poslom.
Nitko od te tri osobe (dva direktora i informatički stručnjak) nije u bilo kojem trenutku napravio ništa ilegalno, kako bi svakako bio slučaj s (primjerice) Microsoftovim SQL serverom, jer je to softver čija distribucija od strane korisnika nije dozvoljena (dapače, to je prekršaj).

Razmjena slobodnog softvera ne samo da ne predstavlja prekršaj, već se i podržava. Na taj način korisnici mogu doći do velike količine lako dostupnog softvera koji može zadovoljiti njihove potrebe.

Zašto se neke stvari ipak moraju platiti?

Slobodni softver je slobodan, i uvijek će takav biti. No, ovo pitanje se zna pojaviti, posebice prilikom kupnje kakve komercijalne Linux distribucije. U tom slučaju, plaća se dodana vrijednost koju proizvođač distribucije unosi u svoj proizvod, dok slobodan softver ostaje i dalje slobodan. Preciznije, kupite li recimo SuSE Professional distribuciju Linuxa, plaćate trud autora, knjige i medije, šarenu kutiju u kojoj to sve dolazi, te softver koji je SuSE G.m.b.H napravio i ugradio u distribuciju.

MySQL koji dolazi u distribuciji, kao i tisuće drugih programa, i dalje su zapravo besplatni. Ako vam treba MySQL ali ne i komercijalna Linux distribucija, bazu podataka uvijek možete "skinuti" s Interneta, bez bilo kakvih troškova.

O sigurnosti slobodnog softvera

Slobodni softver ima jednu značajnu prednost glede sigurnosti vašeg sustava: obzirom da je riječ o softveru čiji je izvorni kod javno dostupan, u slučaju pojavljivanja sigurnosnog propusta nije potrebno čekati na proizvođača da izda zakrpu sigurnosnog propusta - netko od mnoštva programera koji rade s bazom podataka napravit će zakrpu i objaviti ju kao svima dostupnu. Zahvaljujući velikom broju korisnika, zakrpe za slobodan softver rješavaju se obično unutar nekoliko sati od trenutka otkrivanja problema, što je izuzetna prednost u odnosu na komercijalni softver, gdje se problemi nerijetko rješavaju danima, pa i tjednima, a poznati su slučajevi da su neki sigurnosni propusti bili poznati mjesecima, ali proizvođač ih nije rješavao sve dok se ne bi dogodio napad širokih razmjera.

Zašto se ipak događaju napadi na slobodne programe?

Brzina rješavanja problema nema nikakav značaj ako u vašoj tvrtci ne postoji procedura po kojoj bi se napadi rješavali. Problem nastaje kad, primjerice, tvrtka nema nikoga da brine o sigurnosti njenog sustava, ili kad ima djelatnika kojeg taj posao ne zanima ili ne posjeduje dovoljno znanja.

Niti jedan softver nije 100% siguran, a otkrivanje grešaka dio je životnog ciklusa svakog softvera. Prednost brzog uklanjanja grešaka jako ovisi o tome imate li na raspolaganju stručnjaka koji će jednako tako brzo reagirati na probleme. To se ne odnosi samo na liječenje posljedica, već i na moguću prevenciju, odnosno pravilnu i pravodobnu reakciju u slučaju da je napad počeo, a zakrpa još uvijek nije dostupna.

Povratak uloženog kapitala i ukupna cijena koštanja

TCO (Total Cost of Ownership) i ROI (Return Of Investment) slobodnog softvera dvije su kategorije na koje gospodarstvenici trebaju obratiti posebnu pozornost.

Povratak uloženog kapitala ne ovisi samo o cijeni softvera, već i o drugim investicijama koje su nužno vezane uz softver. U to spadaju svakako hardver i troškovi prilagođavanja aplikacije potrebama tvrtke.
Gledano samo i isključivo na softver koji je besplatan ili vrlo razumne cijene, povratak uloženog kapitala je izuzetno brz.

Dodajmo hardver u priču - svaki softver treba imati hardver da bi se na njemu mogao izvršavati. Specifičnost mnogih (ali ne svih) slobodnih rješenja je da ona često za isti posao traže slabiji hardver od sličnih komercijalnih rješenja, što skraćuje vrijeme potrebno za ROI.

Prilagodbe takvih rješenja mogu biti jednako skupe kao i prilagodbe komercijalnih rješenja, ali zahvaljujući velikoj bazi znanja i rješenja dostupnoj na Internetu, prilagodbe slobodnog softvera vjerojatno će biti jeftinije. Korištenjem slobodnog softvera problematika povrata investicije svodi se u najvećoj mjeri na novac uložen u hardver, dok kod komercijalnih rješenja tome treba dodati nezanemarivu cijenu koštanja softvera. Naravno, u cijenu treba uračunati i dolje navedeni TCO.

Ukupna cijena koštanja nekog sustava je skup svih troškova koji ulaze u pogon sustava. To uključuje cijenu održavanja sustava, nadogradnje hardvera i softvera, neplanirane prekide rada i slično. Ukupna cijena koštanja slobodnog softvera je u principu vrlo slična ukupnoj cijeni koštanja komercijalnog softvera, a ovisno o izabranom rješenju može biti i veća i manja.

Kvalitetno projektiran sustav baziran na slobodnom softveru u pravilu bi trebao imati manji TCO od onoga komercijalnog softvera, no loše koncipiran sustav lako može enormno povećati TCO, bez ikakvih pozitivnih pomaka u poslovanju.

Općenito govoreći, cijena održavanja slobodnog softvera je vrlo slična cijeni održavanja komercijalnog softvera. Ono što slobodnom softveru daje kvantitativnu prednost nisu troškovi održavanja (koji obično jesu niži od onog komercijalnog softvera, ali ne bitno), već uštede koje ostvaruje dobar dizajn: pravilno projektiranje servisa, smanjeni troškovi hardvera (time i nadogradnje), manji broj neplaniranih intervencija i manji broj sati neplaniranog prestanka rada sustava (tzv. "downtime").

Lošim projektiranjem sve te prednosti moguće je poništiti.

Slobodan softver u službi zaštite investicije

Koliko rješenja bazirana na slobodnom softveru mogu zaštititi novac investiran u njih? Krenimo redom...

U fazi planiranja, slobodan softver igra važnu ulogu u raspodjeli troškova - besplatan softver omogućuje investiranje ušteđenog novca u jači hardver ili kvalitetnije izveden projekt; dakako, tako ušteđen novac može se investirati u bilo što drugo;
- u slučaju da se ustanovi da novi projekt traži instaliranje nove aplikacije umjesto stare, stara aplikacija (obzirom da za nju nije plaćen nikakav novac) ne generira nenadane gubitke i tvrtka se lakše može odlučiti na migraciju na novu aplikaciju.

U fazi implementacije, slobodan softver ima nekoliko ključnih prednosti:
- optimalno iskorištava hardver;
- omogućuje iskorištenje postojećeg hardvera koji bi inače trebao biti zamijenjen novim;
- pokaže li se u pilot projektu da aplikacija ne odgovara, lakše ju je zamijeniti drugom jer korisnik nije ulazio u nikakav odnos (financijski ili ugovorni) s proizvođačem softvera.

Tijekom korištenja aplikacije, korisnik je zaštićen od dva sasvim moguća slučaja:

a) proizvođač softvera odluči da više neće podržavati verziju aplikacije koju tvrtka koristi i različitim sredstvima (promjenom formata zapisa podataka, primjerice) "uvjeri" kupca da je došlo vrijeme da kupi novu verziju istog softvera, iako nova verzija možda ne sadrži nikakvu dodatnu funkcionalnost potrebnu tom korisniku;

b) nakon određenog perioda korištenja softvera proizvođač odluči da mu postojeći licencni uvjeti nisu više prihvatljivi, i prijeđe na nove licencne uvjete koje kupac zatim mora poštivati.

Slobodan softver korisnicima daje veću slobodu korištenja nego komercijalni softver. Već sama činjenica da proizvođač ne može promjeniti licencne uvjete preko noći osigurava jednom uloženom kapitalu sigurnost od naglih promjena tržišnih uvjeta na koje kupac ne može utjecati. Jedna od posljedica tih uvjeta koja je vrlo zanimljiva tvrtkama koje koriste slobodan softver je i to da je nadogradnja na novu verziju besplatna i ne podliježe kontrolama (poput broja licenci).