Istočno od grebena teče potok koji je tridesetih godina ovoga stoljeća natkriven. Ispirući svoje korito, potok je nanosom stvorio izduženi rt u moru. Dva takva rta postojala su i na području gdje se nalazila tvornica „Inavinil“, a njihov izvorni izgled sačuvan je na austrijskome katastarskom planu toga područja iz 1831. godine. 

Velik dio južnog dijela naselja Kaštel Sućurca sagrađen je na nasutome terenu. Naime, proučavajući razvoj ostalih kaštelanskih naselja, pokazalo se da je obalni pojas nadmorske visine koji ide horizontalno, u nekim slučajevima i po 40 metara, nastao nasipanjem. 

Na području današnjeg naselja Kaštel Sućurca postoje brojni materijalni ostaci koji svjedoče o naseljenosti toga područja u doba antike i u starokršćanskoj epohi kasne antike. U srednjem vijeku život se preselio na padine Kozjaka, gdje su se oko srednjovjekovnih crkava formirala naselja. Naselje je bilo formirano od više zaselaka vezanih za crkvu sv. Jurja od Patulja. Po toj je crkvi selo dobilo ime Sućurac. 

Razvoj današnjeg Kaštel Sućurca jasno možemo pratiti tek od kraja XIV. Stoljeća. Tada su se u Dalmaciji vodile žestoke borbe između hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda i bosanskog kralja Tvrtka. Tvrđava Klis prelazila je ruku jednog u ruke drugog vladara, a i jedna i druga vojska su haračile po Solinskome, Kaštelaskom i Splitkom polju. Godine 1390, Splićani su bili prisiljeni predati se kralju Tvrtku. Splitski nadbiskup Andrija dei Benzi da Gualdo, čiji su posjedi bili vrlo ugroženi, isposlovao je da mu kralj 1390. godine izda ispravu kojom prima njega i njegove posjede pod kraljevsku zaštitu. Usprkos ispravi, splitski se nadbiskup nije osjećao sigurnim, pa je odlučio na nadbiskupskome posjedu u Lučcu, pod Sućurcem, sagraditi utvrđenje za zaštitu seljaka koji obrađuju nadbiskupska polja.

Na jugozapadnome grebenu Andrija da Gualdo je podigao kulu. Ona se spominje godine 1397. u reambulaciji posjeda splitskih nadbiskupa kao zaklon ili kula Lučcu. Danas više ne postoji, ali je na temelju starih crteža moguće rekonstruirati njezin prvobitni izgled. 

Najznačajniji su crtež Kaštel Sućurca koji je godine 1726. nacrtao A. Barbieri i još mnogo detaljniji crtež s kraja XVI. stoljeća, pronađen u Veneciji. Analizom crteža zaključujemo da je kula bila nepravilnog tlocrta te je pratila oblik grebena na kojem je sagrađena. Visina kule može se odrediti jedino na temelju proporcija starih prikaza.

Zbog stranačkih sukoba Splićani su godine 1402. srušili kulu. Međutim, ona je obnovljena već 1403. godine i izmirenje je obavljeno baš pokraj nje.

Nakon Kosovske bitke (1389.) zaprijetila je ovim krajevima turska opasnost, a pogotovo nakon pada Bosne u turske ruke godine 1463. Tada počinje migracija Srba, Bosanaca i Hercegovaca u Dalmaciju.

Da bi popravio građevine na svome posjedu u Dilatu, nadbiskup Ivan Zanetti godine 1474. sklapa ugovor s graditeljima koji su se obvezali da će za 525 libara ojaćati s nutarnje strane zid kule u njegovoj čitavoj visini, popraviti svod kule, izgraditi kamene stepenice od kuće do kule i obaviti još neke sitnije popravke.

Na natpisu nad južnim vartima Kaštilca stoji da ga je1488. godine sagradio nadbiskup Averoldo u Jadranskom moru. Sve što je do tada sagrađeno na grebenu i pod njim on povezuje obrambenim zidom u jednu cjelinu. Na sjevernom pročelju Kaštilca, u visini kruništa, ugrađuje svoj grb. Unutar Kaštilca težaci podižu svoje nastambe.

Godine 1499. najavljuju Turci na Klis i zalijeću se i u plodna polja. Nakon učestalih turskih provala, godine 1509. nadbiskup Zane obrambenim zidovima kulom utvrđuje prostor istočno od Kaštilca. Nad sjevernim zidom Kaštilca nadbiskup Zane podiže još jedan niz obrambenih kruništa, koji je sačuvan do danas.

Inženjer Zorzi Calegri, po naređenju generalnog providura, izradio je godine 1675. kartu splitkoga područja zajedno s onim dijelom teritorija koji je Venecija oslobodila za vrijme Kanadijskog rata. Na toj karti ucrtan je Kaštel Sućurac, i to njegovi obrambeni zidovi i glavne građevine. U to vrijeme naselje je prošireno naspipanjem prema jugu.

Do danas je sačuvana linija istočnog zida koji je sagradio nadbiskup Zane, a na mjestima i sam zid. Obrambeni zidovi Kaštilca također su u velikoj mjeri sačuvana.

Podrobniji predged Sućurca kroz povijest objavila je Katja Marasović u Kaštelanskom zborniku 6.

Komentari:

gregor-sucurac.info Poslao Gost_160 dana 2010-02-08 14:55:50 Poštovani autoru ovog dobrog teksta ipak moram skrenuti pažnju barem na dvije stvari koje se u tekstu spominju a nisu točne.  Prva je da nije istina da ostaci kule danas ne postoje. Postoje, ali ne u onom obliku kojem je bila prije.    Druga je da se biskup nije zvao Andrija Gualdo već Andrija Benzi iz Gualda, mjesta u Italiji. O tome sam već pisao na sucuračkom portalu i mislim da bi bilo fer da ispravimo tu grešku koja se godinama provlači, a vezana je za ime i prezime osnivača PRVE OBRAMBENE KULE u Kaštelima. Nažalost i Sućurac ima ulicu Gualdija a ne Benzija? te smatram da je to vrlo nekorektna povijesna greška prema biskupu koji se nije prezivao Gualdi več Benzi(prema mojim istraživanjima koja sam objavio na portalu u Švicarskoj i Gualdiju potvrđeno od strane mjerodavnih ljudi...muzej Sion_ravnateljica muzeja, te Gualdo Tadino -gradska uprava zadužena za povijest i kulturu.... od kojih sam dobio dokumente)    Zaboravljeno je također u tekstu spomeniti i biskupa Averolda Bartolomea koji je učinio veliki dio posla da bi biskup Zane mogao dovršiti zidine i opasati Sućurać u obrambene svrhe.....mogao bihj još pisati ali nema potrebe......nažalost u ova luda vrimena ostaje nam čini mi se samo povijesna baština koja bi trebala biti istinita ili se ne vrijedi ako je nisu napravili ljudi od struke?????

marin Poslao Gost_51 dana 2010-02-08 16:37:48 u tekstu piše da su nakon kosovske bitke počeli u naše krajeve srbi bosanci i hercegovci .baca malo na bratstvo jedinstvo samo ne spominje da je bosna prije prodora turaka bila hrvatska

ispravak Poslao Gost_63 dana 2010-02-08 18:21:41 Autorica članka P.D. iznosi netočnosti što se tiću seobe iz Bosne i Hercegovine u xv stoljeću.  Po podacima koji su za zasada dostupni, na teritoriju BH u xv st. je živjelo približno oko 850 do 900 000 stanovnika.  Od toga su Hrvati katolici činili 80%  Patereni ili po bosanski Bogumuli 15%  Pravoslavci oko 5%, većinu tog naroda sačinjavali su Vlasi koji su bile pravoslavne vjere i bili su stočarski narod. Zasad ih ima još nešto u Makedoniji, nestali su jer ih je Srpska pravoslavna crkva pod stoljetnim utjecajem pretvorila u Srbe.  Zato P.D. kad nešto pišeš potrudi se to ipitati, jer sto puta ponovljena laž postaje istina . Zbog čega i danas imamo posljedice.  To znaći da su večinu stanovnika izbjeglih pred Turcima bili Hrvati katolici i Vlasi pravoslavci.

nadopuna ispravka Poslao Gost_63 dana 2010-02-08 18:27:47 Bogumili u većini slučajeva prelaze na islam kao i Hrvati katolici zbog neplačanja Harača tj. poreza Turskoj vlasti. Jer stanovnici islamske vjeroispovjesti bili su oslobođeni plačanja poreza u Bosni i Hercegovini.

Poslao Gost_3 dana 2010-02-08 19:51:47 a marklar?

Poslao Gost_20 dana 2010-02-08 20:18:49 ?? pa spominje se nadbiskup Averoldo: "  Na natpisu nad južnim vartima Kaštilca stoji da ga je1488. godine sagradio nadbiskup Averoldo u Jadranskom moru. Sve što je do tada sagrađeno na grebenu i pod njim on povezuje obrambenim zidom u jednu cjelinu. Na sjevernom pročelju Kaštilca, u visini kruništa, ugrađuje svoj grb. Unutar Kaštilca težaci podižu svoje nastambe."

Dodaj komentar
Prema PRAVILIMA KOMENTIRANJA zabranjeno je bilo kakvo vrijedanje, vikanje(pisanje velikim slovima) te se treba držati teme!
Ime:	Gost
Naslov/Ime:
BBCode:
Komentar: