Čovjek je oduvijek htio sve probleme riješiti brzo i odmah! Ni Isusovi suvremenici, a ni prva kršćanska zajednica nisu bili u tome izuzetak. I čovjek današnjice nije u tome drukčiji, pa ni mi koji se kršćanskim imenom zovemo. Smatramo da je jedan od temeljnih zadataka duhovnog života osloboditi se tog nesretnog kukolja. Ali takvim brzim, a time i najčešće nepromišljenim potezima, i krivim prosudbama stradavaju i krivi i pravi! Čistke, u ne znam čije ime i ne znam kako visokim idealima bile pokrenute, najčešće pometu sve, i krive i prave! A evo, Isus kaže: „Ne čupajte kukolja.“ Ne čupajmo, jer što mi znamo o kukolju? Ne znamo zašto raste? Kako ga čupati? I što s njim kad ga iščupamo? Kukolj nas nadilazi, i opasnost je počnemo li se njime baviti da ćemo se skroz u kukolj pretvoriti. Osobito je opasno kada se to odlučimo činiti u životima drugih ljudi. To je rat!